Temelji ljudske komunikacije

< Nazad

Temelji ljudske komunikacije

Prihvatimo sljedeću definiciju komunikacije: Svaka komunikacija je poruka između pošiljaoca i primaoca. Djeca i roditelji mogu biti i pošiljaoci (osobe koje žele nešto – saopštiti) ili primaoci (osobe koje dobiju poruku).

• Ne možete ne komunicirati. Čak i kad šutimo i izbjegavamo kontakt očima s drugim osobama, šaljemo poruku: „Ostavite me na miru, želim biti sam/a!“ Štaviše, bebe i mališani mogu i žele komunicirati s nama. Oni to rade na neverbalni način i zato je roditeljima to često teško razumjeti. Isto tako, vrlo mala djeca pokušavaju izraziti svoja osjećanja, potrebe i želje. Da bismo osigurali uspješan i zadovoljavajući proces komunikacije s našom djecom, važno je da se trudimo da dešifrujemo i razumijemo njihovu neverbalnu komunikaciju.
• Postoje simetrične i komplementarne komunikativne situacije. Simetrična podrazumijeva komunikaciju između ravnopravnih partnera: prijatelja, braće i sestara ili kolega; komplementarna komunikacija se temelji na neravnopravnim odnosima, poput učitelja i učenika, poslodavaca i zaposlenika, roditelja i djece. Ti su odnosi definirani strukturama moći prema kojima osoba koja je u položaju moći može vršiti pritisak na drugu osobu. Prirodno je lakše komunicirati sa pozicije moći, poput roditeljske. Ali mora se paziti da ne zloupotrebljavamo ovu moć jer u protivnom komunikacija može dati loše rezultate sa negativnim posljedicama za odnos s našom djecom. Djeca su u komunikaciji s roditeljima uvijek u situaciji da ih trebaju poslušati.
• Način odvijanja komunikacijskog procesa: pošiljalac i primatelj strukturiraju komunikaciju različito i tako tumače svoje vlastito ponašanje tokom komunikacijskog procesa samo kao reakciju na ponašanje drugoga (svaki partner vjeruje da je onaj drugi uzrok određenog ponašanja ). Tumačiti komunikaciju znači interpretirati neprekidni slijed događaja označavanjem jednog događaja kao uzroka, a sljedećeg događaja kao odgovora (ako se jedna stvar dogodi, uvijek se dogodi nešto drugo).