Zašto je moje dijete agresivno? Razumijevanje uzroka agresije

< Nazad

Zašto je moje dijete agresivno? Razumijevanje uzroka agresije

Suprotno popularnom mišljenju, agresivnost nije urođena osobina karaktera. To je prilično inherentno ponašanje koje se može pojaviti u određenim situacijama ili događajima koje naš mozak smatra opasnim. Ovo ponašanje je ponekad bitno za opstanak, a sigurno je bilo i za naše pretke iz kamenog doba.

Svako agresivno ponašanje ima svoj razlog, koje je izazvano procjenom situacije našeg mozga. Agresivno ponašanje uzrokuju individualna shvatanja prelaska granice tolerancije. Najočitiji okidač za nasilje je fizička bol. Osoba koja je doživjela udarac najvjerovatnije će uzvratiti. Međutim, psihološka bol, poput socijalne marginalizacije, nepravde ili prezira, obrađuje se na istim dijelovima mozga kao i fizička bol, pa se tako smatra i razlogom za agresiju. Prag koji prelazi granice tolerancije je vrlo individualan. Za jedno dete može biti dovoljan pogled, dok će drugi odgovoriti nasilno samo ako ga drugi gurne i udara.

Agresivnost kao reakcija se ne mora nužno odnositi na osobu koja je prešla granicu toleancije. Ako dijete ponižava stariji učenik, agresivna reakcija djeteta vjerovatno neće biti usmjerena protiv agresora koji je vjerojatno jači, već možda protiv mlađeg i slabijeg brata tog učenika. Agresivnost se može pojaviti i kasnije, tako da se ne može povezati sa razlogom koji ju je izazvao. Stoga se agresivno ponašanje može manifestovati naprosto iz ničega, a mi imamo utisak da je dijete „jednostavno takvo“ bez ikakvih očiglednih razloga, agresivno prema sebi ili drugoj djeci.
Stoga se agresivno ponašanje uvijek mora shvatiti kao svojevrsni apel. Potrebno je posebno obratiti pažnju, naročito prema djeci koja često pokazuju agresivno ponašanje. Koje granice tolerancije se neprestano prelaze? Od koga? Kakvo ponašanje uzrokuje prelazak granice tolerancije? Kakvu podršku mogu pružiti djetetu koje je doživjelo prelazak granice tolerancije? Kako bi se dijete moglo drugačije nositi sa svojom agresijom?

Važan zadatak obrazovanja je naučiti djecu kako da upravljaju agresivnim osjećajima. Mi nikako nismo taoci našeg mozga i imamo mogućnost adekvatnijeg reagovanja u slučaju prijelaza granice tolerancije, ne samo nasiljem. Ljudska imaju mogućnost da razmisle o svojim postupcima i posljedicama i na osnovu čega mogu procijeniti da je li njihova reakcija društveno prihvatljiva. Primjeniti ovaj pristup na našoj djeci jedan je od naših osnovnih izazova kao roditelja. Gledano sa stanovišta obrazovanja, nasilni videozapisi i igre u kojima djeca vide nasilje kao način za uspjeh, kontraproduktivni su, jer djeca mnoge stvari nauče imitacijom. U brojnim igrama nasilje se doživljava kao model za uspjeh i takav bi stav mogli prenijeti u njihov stvarni, svakodnevni život. Iz tog razloga roditelji moraju pratiti kakve igre njihova djeca igraju, kao i video zapise koje gledaju.