Nenasilna komunikacija

< Nazad

Nenasilna komunikacija

Šta mogu uraditi? Savjeti za rješavanje agresivnog ponašanja

Ovdje ćete naći savjet kako razgovarati sa djetetom slijedeći princip „Nenasilna komunikacija“ Marshala B. Rosenberga. (Za dodatne informacije, kliknite ovdje)

Osnovna pretpostavka Rozenbergovog modela s 4 koraka je da svaku ljudsku reakciju izazivaju određeni osjećaji i potrebe. Svaka agresivna reakcija je reakcija na prelazak granice tolerancije. Osjećaji i potrebe koji dovode do agresivne reakcije se mogu otkriti saosećajnom komunikacijom. Razgovorom se mogu zadovoljiti potrebe i riješiti konfliktne situacije. U nastavku je prijedlog za primjenu 4 koraka koja vode otvaranju razgovora u smislu nenasilne komunikacije:

1. Opažanja
   U početku pokušajte tačno opisati kakvo ste ponašanje vidjeli. Nikad ne tumačite i ne procjenjujte ponašanje. Vaše dijete treba jasno znati o čemu govorite.
2. Osjećanja
   Zatim podijelite s djetetom osjećaje koje su u vama potakla vaša zapažanja. Ako vam nedostaju riječi kojima biste opisali svoja osjećanja ili osjećaje vašeg djeteta, evo liste različitih osjećaja. Ti su osjećaji direktno povezani s potrebom.
3. Potrebe
   Oni sadrže bitne kvalitete koje sva ljudska bića žele da imaju u svom životu. Uključuju osnovne potrebe, poput spavanja, hrane i pića, ali i čežnju za ljubavlju, sigurnošću i samospoznajom. Koje su još potrebe? Kako ih tačno navesti? Ovdje pogledajte listu potreba! Sada, formulišite ih zajedno sa osećajem i navedite rezultirajuću želju ili zahtjev.
4. Zahtjevi
   Zahtjevom formulirate radnju ili ponašanje koje proizlazi iz potrebe. Trebate razlikovati zahtjev i želju: zahtjevi su konkretne radnje, dok su želje nejasnije u pogledu budućih uvjeta (npr. „Biti ljubazniji prema starijim osobama!“). Zahtjevi imaju veće šanse za uspjehom, jer konkretnije definiraju željeno ponašanje. Prema tome, zahtjev je prikladniji, posebno za odgoj male djece.

Ne može se očekivati da djeca jednako lako izražavaju svoje emocije i potrebe, kao što to čine odrasli. Zbog toga je još važnije da kao roditelji imate razumijevanja za djetetovo ponašanje. Pažljivim slušanjem (postavljanjem pitanja i ponavljanjem već rečenog kao osnovom ovog modela), slušatelji daju pošiljaocima mogućnost da preispitaju svoje misli, osjecaje i potrebe (Ko je pošiljalac? O osnovama komunikacija više na linku). Ovo je optimalni način ponašanja koji vodi zadovoljenju potreba.