„Šta trebam znati o komunikaciji s mališanima dok oni prave scenu?“

< Nazad

„Šta trebam znati o komunikaciji s mališanima dok oni prave scenu?“

Svaki roditelj poznaje osjećaj bespomoćnosti kada su u pitanju novorođenčad. Neki se mogu osjećati povrijeđeno ili uvrijeđeno kad se mališani jako naljute bez ikakvog vidljivog razloga. Kada djeca ne poštuju utvrđena pravila i dozvole, roditelji također mogu postati jako ljuti i ponekad su u iskušenju da reaguju fizičkim kažnjavanjem.

Faza „strašnih dvojki“ kod mališana sastavni je dio njihovog razvoja samostalnosti. Ponašanje se nastavlja i kada bebe prohodaju i progovore. Kad bebe malo porastu,ta mala djeca otkrivaju vlastite potrebe i pokušavaju ih zadovoljiti novo naučenim vještinama. Pritom, lične potrebe mališana mogu biti različite u odnosu na očekivanja njihovih roditelja. Ovi nesporazumi izazivaju emocionalnu reakciju koju dijete ne može svjesno kontrolisati. Kad djeca napune tri ili četiri godine, počinju učiti kako kontrolirati svoje emocije.

Pa, šta roditelji mogu učiniti kako bi izbjegli ljutnju svoje djece? Kako se roditelji mogu nositi sa situacijama koje obično dovode do ljutnje? Ovdje ćete naći nekoliko savjeta:

• Ne shvatajte to lično! Kao što je već spomenuto, djeca (do 4. godine života) nisu u stanju kontrolirati snažne emocionalne reakcije. Dakle, ljutnja nije reakcija protiv vas kao roditelja, nego je izraz snažnih emocija.
• Ne kažnjavajte i ne tucite svoje dijete! Svaka vrsta kazne ili fizičko nasilje pogoršava situaciju. Vaše dijete će postati razočarano i možda zabrinuto. Ti osjećaji će još više pojačati snažne emocije i vaše dijete će vikati glasnije, pokazujući izuzetno destruktivno ponašanje. Stoga je roditeljsko kažnjavanje kontraproduktivno. Ako shvatite da djetetova ljutnja i vas također emocionalno pogađa, možda čak pomislite i da ga tučete, onda brojite do deset i duboko dišite. Ako vam ovo ne uspije, kratko zagalamite ili tapšajte po podu! Ovo vas može malo osloboditi bijesa, a da pritom ne nanese štetu vašem djetetu.
• Izrazite svoja osjećanja! Ako ste povrijeđeni, pokušajte izraziti svoje emocije slanjem ja-poruka. Možete se ljutiti, a da pritom ne budete nepravedni, i da ne povrijedite svoje dijete.
• Ostanite dosljedni! Potrebno je da djeca znaju granice i šta je dozvoljeno ponašanje. Moraju naučiti kotrolisati svoje potrebe i želje kako bi mogli funkcionisati u svom okruženju. Vaš mališan može shvatiti pravila kao nešto negativno, ali ona pružaju zaštitu vašem mališanu.
• Nemojte se povlačiti, nego ostanite sa svojim mališanom! Nema svrhe razgovarati sa djecom tokom napetih situacija, jer oni tada ne mogu slušati šta im se govori.
• Sjetite se svojih vlastitih „ispada“! Pitajte roditelje, braću i sestre kako ste se vi ponašali u tom uzrastu, u periodu djetinjstva. Možda možete uočiti sličnosti u ponašanju sa svojim mališanom. Pitajte roditelje kako su reagovali. Kako su se osjećali? Ova razmišljanja bi vam takođe mogla pomoći da razumijete osjećanja i ponašanje vašeg djeteta.
• Zatražiti pomoć! Ako se osjećate preopterećeni i ne možete se nositi sa emocijama svog djeteta, ne oklijevajte zatražiti pomoć. Možda vaši prijatelji, dede ili nane, ili drugi članovi porodice mogu da se brinu o vašem djetetu određeno vrijeme. Za stručnu pomoć možete potražiti i savjetnike za obrazovanje ili psihologe.