Fizička aktivnost u školama

Mogućnosti da budete aktivni

Kao što je gore prikazano, redovna fizička aktivnost direktno utiče na fizičku i mentalnu sposobnost osobe, kao i na društvene i kognitivne sposobnosti.

Dječji nivoi fizičke aktivnosti su povezani sa njihovim mogućnostima za fizičku aktivnost. Među faktorima koji su odgovorni za pružanje ovih mogućnosti, škole imaju najveći potencijal da utiču na razvijanje fizičkih aktivnosti svojih učenika na različite načine. Uzimajući u obzir činjenicu da djeca sjede tokom većeg dijela školskog dana, neophodno je da školska zajednica pruži mogućnost djeci da budu fizički aktivna tokom cijelog dana koji provedu u školi.

Saznajte više o tome kako možete podržati svoje škole da postanu aktivnije:

1. Fizička aktivnost odvojena od nastave odnosi se na sve aktivnosti tokom školskog dana koje nemaju nikakve veze sa nastavom koja se odnosi na školske predmete. One mogu uključivati:

• Duže i aktivnije pauze i vrijeme odmora gdje se učenicima pruža poticaj, sredstva i ohrabrenje da se bave rekreacijom, zabavom, fizičkim aktivnostima i igrama na školskom igralištu ili na posebno prilagođenim mjestima i objektima. Pokušajte razmotriti promjene u okruženja na nivou škole kako biste omogućili veću fizičku aktivnost tokom odmora.
• Aktivno putovanje u školu i iz škole u kojoj se djeca, u saradnji sa roditeljima, ohrabruju da hodaju, voze bicikl, skateboard u školu pojedinačno ili u grupama. Aktivno putovanje može uključivati i korištenje javnog prevoza ili „školskih autobusa koji šetaju”, ili vožnju automobilom samo jednim dijelom do škole, poslije čega učenici pješke prolaze ostatak puta.
• Unutarnji i vanškolski programi i programi vanškolskog obrazovanja. Sportski programi, sportska događanja i takmičenja već su dugo sastavni dio školskog okruženja, povećavajući svakodnevno učestvovanje učenika u fizičkoj aktivnosti i organiziranim sportovima

2. Fizička aktivnost u kombinaciji sa nastavom se uglavnom odnosi na kratke pauze povezane sa nekim aktivnostima tokom trajanja nastave kako bi se učenicima pružila mogućnost za kretanje. U danskom modelu, na primjer, ova kategorija je poznata kao „prekid napajanja” koji se fokusira na specifične perspektive učenja. One mogu uključivati različite oblike aktivnosti koji nisu povezani sa intenzitetom aktivnosti tokom uobičajenog vremena u učionici. Kretanje i pauze za kratku fizičku aktivnost u učionici pružaju dodatnu mogućnost za aktivnosti tokom cijelog školskog dana uz minimalno planiranje, bez posebne opreme ili resursa, i samo kratko vrijeme. Za praktične ideje pogledajte: http://www.coloradoedinitiative.org/wp-content/uploads/2014/08/CEI-Take-a-Break-Teacher-Toolbox.pdf
3. Fizička aktivnost integrisana u nastavi odnosi se na aktivnost kao aktivnu ulogu tokom trajanja redovne nastave. Ovdje su pokreti i aktivnosti sastavni dio procesa učenja, obogaćujući tako njegov sadržaj i pomažući da aktivnim učenjem bude lakše razumljiv. Ovo je posebno važno za učenike koji najbolje savladavaju gradivo izvođenjem pokreta. Konkretni primjeri i ideje za poboljšanje učenja sadržaja u matematici, čitanju / umjetnosti, jezicima, zdravlju, tjelesnom odgoju, nauci i društvenim naukama mogu se naći na: http://www.activeacademics.org/
   
4. Tjelesni odgoj se odnosi na predmet tjelesnog odgoja i obrazovanja u školi, koji ima svoj program, ciljeve i praksu u svakoj zemlji. Tjelesni odgoj kao školski predmet svoj djeci nudi pristup aktivnostima i na taj način mogu razviti vještine, znanja i stavove potrebne za usvajanje i održavanje fizički aktivnog načina života. Potencijalne koristi od učešća učenika u tjelesnom odgoju najbolje se osiguravaju ako se obezbijedi kvalitetan tjelesni odgoj i obrazovanje (QPE). QPE se definira kao „planirano, progresivno, inkluzivno iskustvo učenja koje čini dio kurikuluma u ranim godinama, osnovnom i srednjem obrazovanju. Iskustva učenja koja se nude djeci i mladima kroz časove tjelesnog odgoja trebaju biti razvojno prikladna kako bi im pomogla da steknu psihomotorne sposobnosti, kognitivno razumijevanje i društvene i emocionalne vještine koje su im potrebne da vode fizički aktivan život” (Izvor: prilagođeno od strane Udruženja za fizičko obrazovanje (AFP) Dokument o zdravstvenom položaju, 2008).

Prijedlog se zasniva na danskom modelu Claus Løgstrup Ottesen, vanredni profesor, Anders Flaskager, vanredni profesor i Børge Koch, profesor. Odjeljenje za fizičko vaspitanje i unapređenje zdravlja, Univerzitetski koledž Južne Danske i Danski nacionalni centar za promociju zdravlja).