Fizička pismenost i demokratsko građanstvo

Mi smatramo da je fizička aktivnost za tijelo ono što je čitanje za um.

Iz toga proizilazi da pojedinci imaju osnovno pravo ne samo da postanu pismeni u čitanju i pisanju, već takođe i fizički pismeni. Fizička pismenost je termin koji se s jedne strane odnosi na fizičku kompetenciju, motivaciju, samopouzdanje i znanje, a s druge strane uvažavanje, kao i preuzimanje odgovornosti za svrsishodne fizičke aktivnosti tokom života osobe. Drugim riječima, fizička pismenost vodi ka boljem razumijevanju i uvažavanju fizičke aktivnosti, kao i ličnoj posvećenosti postojećoj, koja predstavlja sastavni dio nečijeg života.

Posljedice podučavanja o fizičkoj pismenosti djece i adolescenata vode do srži EDC/HRE. Kao što je već navedeno, fizička pismenost naglašava individualnu odgovornost za zdravlje i dobrobit. Ključni koncept odgovornosti čini nas svjesnima posljedica naših odluka i izbora, bilo da smo mi ih prepoznali ili ne. Razumijevanje fizičke pismenosti znači razmišljanje o našim navikama i njihovo ispitivanje ako se pojavi potreba. U demokratskom društvu, građani bi trebali dijeliti stav moralne odgovornosti, koji uključuje „usvajanje reflektivnog i promišljenog pristupa prema vlastitim postupcima i mogućim posljedicama tih akcija” (Competences For Democratic Culture, p. 42 f.,https://www.coe.int/en/web/education/competences-for-democratic-culture). Fizička pismenost je slična učenju o demokratskom građanstvu na veoma praktičan i lično smislen način.

Međutim, učenje kroz iskustvo zahtijeva promišljanje o tome trebaju li mladi razumjeti šta rade u smislu fizičke pismenosti ili demokratskog građanstva. Sticanje uvida kroz lično iskustvo ne odvija se automatski, već se uči kroz razmišljanje o onome što radimo. Kao i u učenju zasnovanom na zadacima (vidi Education for democracy, p. 124), učenici se bave izazovima ili problemima, a kako bi iz njih izvukli zaključke, potrebna im je prilika da podijele svoja iskustva i razmisle o njima pod vodstvom učitelja. Štaviše, nastavnik je taj koji treba da učenike osvijesti o njihovoj ličnoj odgovornosti za svoje blagostanje, i da je lična odgovornost ključ demokratskog građanstva. Kada koordinirate fizičke aktivnosti u vašoj školi, trebate učiniti sve da vaše osoblje shvati da fizičke aktivnosti uključuju razmišljanje o tome šta radite..

Fizička pismenost nije ni sinonim niti je ograničena na predmet tjelesnog odgoja. To je jedan od njegovih ciljeva, jer fizičko obrazovanje širom svijeta ima za cilj obrazovanje za cjeloživotno bavljenje fizičkom aktivnošću za zdravlje. Pored toga, može se steći na različite načine, uključujući ohrabrenje, podršku od strane roditelja, prijatelja, nastavnika, praktičara ili kroz sopstvenu volju i odluke pojedinca. Fizička pismenost nije školski predmet. U školskom okruženju, direktori i nastavnici planiraju, vode i podržavaju uključenost učenika u fizičke aktivnosti koje su svrsishodne, korisne i smislene. Ipak, kao u slučaju pismenosti, koja „ne uključuje samo kompetentnost u čitanju i pisanju, već i dalje uključuje kritičko i efikasno korištenje tih vještina u ljudskim životima”, fizička pismenost uključuje i druge aspekte, kao što su:

• „osjetilna percepcija u „čitanju“ svih aspekata fizičkog okruženja, predviđanje potreba ili mogućnosti kretanja i adekvatno reagovanje na njih inteligencijom i maštom.
• dobro razvijen osjećaj za samoga sebe i svoju ulogu u svijetu. Zajedno sa naglašenom interakcijom sa okolinom, ona stvara samopoštovanje i samopouzdanje.
• osjetljivost i svijest o konkretnoj sposobnosti, koja se izražava i kroz neverbalnu komunikaciju i dovodi do perceptivne i saosjećajne interakcije s drugima.
• sposobnost da se identifikuju i iskažu bitne osobine koje utiču na efikasnost pokreta i razumijevanje principa suštine zdravlja, u pogledu osnovnih aspekata kao što su vježbanje, spavanje i ishrana.”

Margaret Whitehead, ICSSPE Bulletin number 65 I October 2013, p. 29 f.
https://www.icsspe.org/sites/default/files/bulletin65_0.pdf