Blagostanje je osnovno pravo svakog djeteta

Living Democracy » Principals » AKTIVNA ŠKOLA » Svjesnost » Blagostanje je osnovno pravo svakog djeteta

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta (20. novembar 1989.), član 17, zahtijeva od država potpisnica da štite „socijalnu, duhovnu i moralnu dobrobit i fizičko i mentalno zdravlje” sve djece na njihovoj teritoriji. Konvencija o pravima djeteta (CRC) odnosi se na opće odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, potpisana 10. decembra 1948, https://www.un.org/en/universal-declaration-human-rights/index.html, uključujući pravo na život (UDHR, član 3; ECHR, član 2) i na zdravlje i dobrobit (UDHR, član 25; ECHR, član 2).

Ljudska i dječija prava jačaju njihovom primjenom i zaštitom. Zdrav kognitivni, emocionalni, bihevioralni/ponašajni, fizički i društveni razvoj pojedinca je stoga ključni cilj Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Međutim, naše zdravlje i fizičko blagostanje ne zavise samo od prevladavajućih životnih uslova i sistema podrške socijalne zaštite koju pruža država u kojoj živimo, već i naše životne navike. Da li naše navike podržavaju naše zdravlje i fizičku dobrobit ili im štetimo, zavisi od naših ličnih izbora i odgovornosti. U donošenju takvih odluka, mi koristimo naše ljudsko pravo na slobodu, što znači da možemo biti podstaknuti, ali ne i prisiljeni, da svoj život vodimo razumno (UDHR, član 3).

Vaša škola, stoga, igra ključnu ulogu u pomaganju mladim ljudima da shvate vitalni značaj njihovih izbora i kako oni utiču na njihove živote i identitete. Vaša škola može pružiti djeci i adolescentima potrebno znanje, vještine, socijalnu podršku i svijest o zaštiti okoliša te ih motivisati da usvoje dugoročne obrasce ponašanja koji poboljšavaju zdravlje. U tom smislu, QPE djeluje kao temelj za cjeloživotno angažovanje u fizičkoj aktivnosti i sportu. Iskustva učenja koja se pružaju djeci i mladima kroz časove tjelesnog odgoja i obrazovanja treba da budu razvojno prilagođeni kako bi im pomogli da steknu psihomotorne sposobnosti, kognitivno razumijevanje i društvene i emocionalne vještine potrebne za uključivanje u cjeloživotnu fizičku aktivnost (Izvor: preuzeto od Udruženja za fizičku aktivnost) Obrazovanje (afPE) Dokument o zdravstvenom položaju, 2008).

Značajan faktor koji doprinosi zdravlju djece, društvenom razvoju, sposobnostima učenja i mentalnom zdravlju je njihovo uključivanje u svakodnevnu fizičku aktivnost. To uključuje slobodnu igru, aktivni prijevoz i rekreaciju, tjelesni odgoj u školi, organizovani sport ili planiranu vježbu.

Igra je jedno od razvojnih prava koje omogućava djeci da ostvare svoj puni potencijal zajedno sa obrazovanjem, slobodnim vremenom, kulturnim aktivnostima, pristupom informacijama i slobodom misli, savjesti i religije.

Konvencija Ujedinjenih nacija (UN) o pravima djeteta proglašava fizičku aktivnost i rekreaciju ljudskim pravima, eksplicitno priznajući pravo djeteta na zdravlje (član 24), odmor, slobodno vrijeme, igru i uključivanje u rekreativne aktivnosti (član 31).

Konkretno, Opći komentar UN-a broj 4: „Zdravlje i razvoj adolescenata u kontekstu Konvencije o pravima djeteta“ https://www.childrensrights.ie/resources/uncrc-general-comment-adolescent-health-and-development-context-convention-rights-child
ukazuje na važnost adekvatnih informacija o zdravstvenim temama, uključujući fizičku aktivnost (Poglavlje III, 26).

Nadalje, UN-ov odbor prati primjenu Konvencije o pravima djeteta. Preporučuje dostupnost:

  1. Okruženja u kojima su igra i rekreativne mogućnosti dostupne svima i obezbjeđuju uslove za kreativnost.
  2. Mogućnosti za ostvarivanje kompetencija kroz samoiniciranu igru, jačanje motivacije, razvoj profesionalnih sposobnosti i razvoj vještina, kao i razigrane interakcije koje obogaćuju kulturni život.
  3. Pravo na odmor, koje osigurava da djeca imaju potrebnu energiju i motivaciju da učestvuju u igri i kreativnom angažmanu.

Vaša zemlja se obavezala da će poštovati ove konvencije. To zahtijeva od vas, kao direktora, da se potrudite da provedete ovu obavezu na najbolji mogući način unutar vašeg domena odgovornosti.

Da bi se omogućio pristup obrazovanju zasnovan na ljudskim pravima, direktori stoga moraju znati više o ljudskim pravima, demokratiji i pravima djece, kao i njihovim implikacijama na donošenje odluka, planiranje i evaluaciju u području obrazovanja.