Stilovi upravljanja školom

Da li je demokratija najbolji način za odgovor na izazove s kojima se suočava naše društvo? Ili postoje bolje alternative? Rasprava o ovom pitanju datira još od davnina, pa sve do danas. Ono što se odnosi na društvo, odnosi se i na škole. Ako zagovaramo demokratsko upravljanje u školama, potrebno je razmotriti alternative. Pogledajmo četiri glavne vrste upravljanja.

Autokratske vođe imaju tendenciju da sve odluke donose sami. Oni će tvrditi da je to najefikasniji način za rješavanje mnogih zadataka u kratkom vremenskom periodu. To je zaista snaga autokratskog upravljanja, ali njegova je slabost u tome što se takvim odlukama mogu suprotstaviti članovi školske zajednice ili dovoditi ih u pitanje. To zauzvrat povećava vjerovatnost konflikta i odbijanje saradnje. Autokratske vođe često potcjenjuju u kojoj mjeri ovise o drugima. Školska pravila koja se nameću bez razgovora češće se ne poštuju i budu kontraproduktivna. Autokratsko upravljanje često slijedi status quo, nudeći vrlo malo u smislu inovacija i razvoja. Akademski rezultati su loši u školama sa autokratskim načinom upravljanja, jer se različitim i specifičnim potrebama učenika za podrškom i ohrabrenjem pridaje malo pažnje.

„Laissez-faire“ (Liberalni stil upravljanja) upravljanje koje se odlikuje nedostatakom jasno definisanih procedura za donošenje odluka i malu uključenost vođe u sami proces donošenja odluka. Vrijeme za rasprave nije jasno ograničeno, pa je efikasnost odlučivanja i upravljanja školama slaba. S druge strane, prednost ove vrste upravljanja je nizak nivo agresivnosti i konflikta u školskoj zajednici.

Paternalističke vođe djeluju kao roditeljske ličnosti brinući o svojim uposlenicima kao roditelj, ne dajući im bilo kakvu odgovornost ili slobodu izbora. Ovakav vođa pokazuje brigu, i brine se o svom osoblju. Zauzvrat, očekuje povjerenje, odanost i poslušnost. Od nastavnika se očekuje da budu potpuno predani onome u što direktor vjeruje i da se suzdrže od donošenja vlastitih izbora ili samostalnog rada. Očekuje se da će nastavnici ostati zaposleni u istoj školi dugi niz godina kako bi ojačali lojalnost i povjerenje. Paternalističko liderstvo ima tendenciju da dijeli osoblje, jer će direktor svoje omiljene nastavnike nagraditi za njihovu odanost posebnim tretmanom i mogućnostima kao što su projekti, putovanja, obuke itd.

Demokratski stil upravljanja nudi potencijal da se prevaziđu slabosti koje druge vrste često razvijaju. Demokratski vođa škole (direktor) osigurava da su svi članovi školske zajednice uključeni u proces donošenja odluka, ali učešće će varirati, ovisno o kontekstu. Učenici neće učestvovati u svakoj odluci, a direktor ne mora uvijek imati zadnju riječ. U nekim slučajevima direktor se može ograničiti na postizanje dogovora samo među zaposlenima, čitavom školskom zajednicom ili da se prihvati odluka koju ne podržava.

Upravljanje i odgovornost se dijele, a često postoje i vođe podgrupa. Što više članova školske zajednice učestvuje u procesu: direktor, osoblje, učenici, domari, uredsko osoblje, možda čak i roditelji i drugi spoljnji učesnici – percepcija različitih interesa, pogleda i vrijednosti će biti jasnija. Snaga demokratskog upravljanja školom leži u njegovom potencijalu za donošenje odluka i rješenja koja su prihvaćena i podržana, pod uslovom da se u obzir uzmu svi interesi i molbe. Količina truda koja je potrebna učenicima da razviju svoj potencijal punog učešća u različitim grupama u školskoj zajednici može biti prilično zastrašujuća, ali je korisna. Školska zajednica može razviti demokratsku školsku kulturu sa otvorenom i prijateljskom atmosferom. Njeni će članovi biti više motivisani i posvećeni, formalna i neformalna komunikacija će napredovati, uključujući direktora i školsku zajednicu. Disciplina će se poboljšati ako učenici osjećaju odgovornost za svoju školu. Škola će postići veće akademske rezultate uz pomoć različitih sposobnosti i talenata svojih učenika.

Demokratsko upravljanje školom stoga ima snažan potencijal, ali i izazove. Što više članova učestvuje, složeniji će biti procesi rasprave, postizanja dogovora i odlučivanja. Autokratske prečice do efikasnog odlučivanja tada mogu izgledati privlačno. Smatramo da ipak vrijedi riješavati probleme na složeniji način, jer će tako vaši učenici naučiti kako uspjeti u ambivalentnim i nejasnim situacijama (vidi Kompetencije za demokratsku kulturu, str. 43.) Škole koje koriste demokratski oblik upravljanja, podržavaju svoja društva tako što obrazuju učenike da postanu građani koji su kompetentni i sigurni da učestvuju u kontroverznim i dinamičnim procesima donošenja odluka.