Rimska poslovica kaže da se o ukusima ne raspravlja. Zaista, koju vrstu hrane i pića volimo ili ne volimo i kako pripremamo i konzumiramo obroke, dio je našeg ličnog identiteta. Na taj način ostvarujemo naše ljudsko pravo na ličnu slobodu (UDHR, član 3). Ovo ukazuje da način na koji zadovoljavamo naše osnovne potrebe za jelom i pićem sadržava ljudska prava i socijalne dimenzije koje vode do srži EDC/HRE. Sloboda nosi odgovornost. Naše prehrambene navike značajno utiču na naše zdravlje i očekivani životni vijek. Stoga smo u velikoj mjeri odgovorni za vlastitu dobrobit. Međutim, naša odgovornost doseže i dalje od toga. Ako se odlučimo za kupovinu tikvica ili dinje u ljeto, na primjer, možemo podržati lokalne proizvođače. Nasuprot tome, ako insistiramo na kupovini takvih proizvoda u zimskim mjesecima, potičemo globalni lanac distribucije, koji ima znatno veći ekološki efekat. Međutim, gotovo je nemoguće potpuno zaobići globalnu proizvodnju.
Naš je prijedlog da škole podstiču mlade i da utiču na njihove prehrambene navike, želje,i potrebe. Djevojčice i dječaci bilo kojeg uzrasta trebaju biti svjesni svojih navika u ishrani. Prema tome, provjeravanje vrste hrane i pića koje odaberemo i kako ih pripremamo je proces cjeloživotnog učenja.
Škola ima priliku i potencijal za podizanje svijesti učenika o posljedicama njihovih prehrambenih izbora i navika. Učenike bi trebalo podsticati da preuzmu odgovornost za svoje lično blagostanje, brigu za zdravlje društva, kao i za cijelu planetu (Competences for Democratic Culture, p. 41 f.). Na taj način učenici mogu razviti stav o vlastitoj sposobnosti i svijesti o razvoju kompetencija o dobroj prehrani i kako je iskoristiti (Competences for Democratic Culture, p. 42 f.).
Štaviše, škole u pluralističkim društvima često predstavljaju mikro zajednice, koje obuhvataju učenike iz različitih imigrantskih zajednica, religija i kultura. Čak i razredi sa takozvanim „domaćim“ učenicima su daleko od homogene grupe. Na taj način, pružanje prilike učenicima i njihovim roditeljima da predstave svoju tradiciju, način pripreme obroka i dijeljenje s drugima, mogu ljude učiniti otvorenijima prema onima za koje smatraju da su različiti. „Otvorenost prema kulturnim različitostima i drugim uvjerenjima, pogledima na život i praksama” (Competences for Democratic Culture, p. 39 f.) je stav koji pomaže da se demokratsko društvo zaštiti od rasne mržnje i predrasuda.
</div
