Zašto bismo težili ka demokratiji?

Demokratija

„Demokratija je vladavina naroda u kojem je vrhovna vlast dodijeljena narodu i vrši se direktno (direktna demokratija) ili putem izabranih predstavnika kroz slobodni izborni sistem (predstavnička demokratija).

Stubovi demokratije:

• Suverenitet naroda
• Vladavina većine
• Prava manjina
• Minority rights
• Garancija osnovnih ljudskih prava
• Slobodni i fer izbori
• Provođenje zakona
• Ustavna ograničenja vlade
• Društveni, ekonomski i politički . pluralizam, uključujući priznavanje nezavisnih organizacija civilnog društva
• Vrijednosti saradnje, poštene konkurencije i kompromisa. “

Vijeće Evrope (2016): Kompetencije za demokratsku kulturu. Glossary of key terms.

Učešće

„Sadašnji demokratski standardi prevazilaze klasičnu predstavničku demokratiju, gde je ključna uloga građana da glasanjem delegiraju svojim izabranim predstavnicima odgovornost za razradu i sprovođenje javnih politika i participativnu demokratiju, gde se javne institucije pridržavaju principa dobrog upravljanja, a građani imaju legitimitet da se uključe u sve faze ciklusa javnih politika.”
Vijeće Evrope (ibid.)

Ovaj idealan model pokazuje kako intenzitet učestvovanja može varirati od 0 (nepostojećeg) do nivoa 5 (potpuna autonomija).

1. Ljudi nisu informisani o odlukama koje ih se tiču. Od njih se očekuje da poštuju pravila i izvršavaju naredbe.
2. Ljudi su obaviješteni o odlukama koje ih se tiču, ali nemaju šansu da utiču na njih.
3. Ljudi se konsultuju. Ali njihov stav se ne uzima u obzir prilikom donošenja odluka koje ih se tiču.
4. Ljudi su osnaženi. Njihov stav se u potpunosti razmatra u konačnim odlukama koje se na njih odnose.
5. PLjudi su nezavisni. Odluke koje ih se tiču donose samostalno.

U ovom modelu učestvovanja, informacija je ključna varijabla na nivou 1 i 2, a sloboda i jednakost na nivoima od 3 do 5. Drugim riječima, autoritarno upravljanje školom rezultiralo bi učestvovanjem na nivou 1 ili 2. U demokratskoj školskoj zajednici učenici bi imali priliku da učestvuju na nivoima 3, 4 i gdje god je to moguće na nivou 5. Međutim, ovaj model ne pokazuje da se načini učešća trebaju naučiti i da učenici trebaju razviti kompetencije za razumijevanje informacija o problemima i odlukama koje ih se tiču.

U školi, kao i u društvu u cjelini, demokratija je suočena sa izazovima inkluzije. Građani imaju jednaka prava, ali su nejednaki u pogledu nivoa stručnosti i osnaživanja. Direktori škola i nastavnici moraju uložiti napore da potaknu mlađe ili starije učenike da učestvuju u donošenju odluka, kao i u osvještavanju starijih i dominantnijih učenika o njihovoj odgovornosti.

Rasprava i diskusija

U idealnom slučaju želimo da odluke budu ne samo fer i jednake, već i dobro utemeljene i zdrave. Ovo zahtijeva konsultacije sa svim zainteresiranim stranama uključenim u proces donošenja odluka. Razvija osnovne postulate rezonovanja i razmjenu različitih ili kontroverznih stavova i argumenata. Učesnici moraju biti dobro informisani i poštovati proceduralna pravila tokom diskusije, kako bi postigli obostrano prihvatljiv dogovor u vezi svojih odluka.

Predstavljanje stavova uz razumljivu i logičku argumentaciju, otkrivanje i promišljanje o (ličnim) preferencijama, dijaloško usklađivanje pojedinačnih interesa s interesima drugih, orijentacija prema općem dobru (solidarnost), kao i poštenje i autentičnost.

Ovo opisuje ideal kojem treba težiti demokratska zajednica, kako u školi, tako i u zajednici u cjelini. Na oba nivoa, promišljanje se mora naučiti kroz praksu, iako će nivoi kompetencija među učesnicima znatno varirati. Štaviše, kako je vrijeme u svakodnevnoj praksi ograničeno, ravnoteža se mora naći između rasprave (kad god je to moguće) i strogih pravila diskusije (koliko god je to moguće).

Zašto težiti demokratiji?

Zašto bismo trebali težiti demokratiji u školi i u društvu u cjelini? Društva u kojima se demokratski upravlja, imaju bolji put u mnogim važnim aspektima; međutim, moraju se nositi i sa određenim slabostima koje predstavljaju izazov za demokratsku školsku zajednicu.

Jake strane

• Pravednost: Kako svi građani uživaju jednaka prava učestvovanja, odluke koje donosi većina vjerovatno će prihvatiti manjina („pristanak gubitnika“).
• Kvalitet odlučivanja: Budući da svi građani, stručnjaci i interesne grupe mogu učestvovati u javnoj raspravi i odlučivanju, a slobodni mediji informišu javnost, razmatraju se različiti pogledi i sukobljeni interesi. Veća je vjerovatnost da će na taj način ponuditi efikasna i široko prihvaćena rješenja za probleme i pitanja.
• Mir iznutra i izvana: Zajednice u kojima se demokratski upravlja rijetko započinju rat, jer građani neće podržati takvu politiku. Takođe su mirniji i manje skloni nasilju kao sredstvu postizanja političkog ishoda.
• Posvećenost i odgovornost: Demokratske vlade ohrabruju građane da se identifikuju sa zajednicom i preuzmu odgovornost.

Slabosti (izazovi)

• Složenost:U modernim društvima mnoga su pitanja postala toliko složena da je potrebna visoka stručnost da bi se razumjela i da bi se razgovaralo o mjerama za njihovo rješavanje. Učešće teži da bude domena bolje informisanih građana i stručnjaka.
• Nejednake mogućnosti: Slijedi da građani mogu uživati jednaka prava za učestvovanje, ali u stvarnosti su mogućnosti za učestvovanje nejednako raspoređene. Ako se izgubi kontrola nad ovim procesom, ovaj problem može dovesti do frustracije i razočarenja u demokratiju kod onih građana koji se osjećaju isključeni.

Ove slabosti predstavljaju izazov za škole i obrazovni sistem, jer su one ključne za rješavanje ovih problema. Osnaživanje mladih građana da budu u toku s pitanjima i problemima njihovih zajednica najbolja je strategija za pripremu mlade generacije za njihovu budućnost, kao i za jačanje demokratije.

Kompetencije

Demokratija jača kada je bazirana na stečenim kompetencijama. Kompetencije razvijamo kroz praksu, baveći se novim situacijama ili problemima. To objašnjava zašto se mogućnosti učenja koje se nude učenicima u demokratskoj školskoj zajednici toliko važne. Model kompetencija Vijeća Evrope razlikuje četiri dimenzije kompetencija – vrijednosti, stavove, vještine i znanje i kritičko razumijevanje.

• Vrijednosti uključuju „prepoznavanje aktivnog građanstva“ i „podršku demokratskim procesima i procedurama“, a to oboje učenici mogu steći aktivnim učestvovanjem u školskom životu.
• Stav poštovanja – prema nekoj osobi, vjerovanje ili princip – ili građanska svijest – „osjećaj pripadnosti i identifikacije sa zajednicom“- podučava se ne propovijedanjem, već ličnim iskustvom i promišljanjem. Zato je tako važno da vi i vaše osoblje (nadamo se, i roditelji) služite kao uzor.
• Vještine uključuju sposobnost „stvaranja konsenzusa i kompromisa u grupi“. Kao što nastavnici već znaju, vještine se stiču ponavljanjem postupaka.
• Znanje i kritičko razumijevanje „različitih načina na koje građani u javnim raspravama i odlučivanju“ sarađuju zahtijeva učenje kroz praktično iskustvo i promišljanje u EDC/ HRE razredu, ali se ne može steći samo učenjem iz knjige.

Vijeće Evrope (2016): Kompetencije za demokratsku kulturu, pp. 35 ff.