NASTAVNA JEDINKA 4: SUKOB – Pravila za rješavanje sukoba

Nastavna jedinka 4: Ključni koncept – „Sukob” (za nivo osnovne škole)

Osnovne informacije za nastavnike: Rješavanje sukoba na osnovnoškolskoj razini

Svakodnevni školski život pruža mnogo primjera konfliktnih situacija. Većina konflikata temelji se na općim stavovima učenika i na njihovoj nemogućnosti da se nose s pritiskom. Nekoliko oglednih primjera sukobnih situacija:

• oduzimanje nečijih stvari;
• slučajno guranje ili dodirivanje;
• ići nekome na živce;
• ne dati mira ostalim kolegama u razredu;
• maltretirati jedni druge;
• teški oblici mobinga ili fizičkog/emocionalnog nasilja.

Učenici na nivou osnovne škole koriste strategije rješavanja sukoba koje su drugačije od strategija odraslih. Strategije isto tako variraju ovisno o dobi osnovnoškolaca. Mlađi učenici primjenjuju strategije koje uključuju fizičke reakcije (udaranje, itd.), agresivne reakcije, glasna verbalna argumentacija, traženje pomoći od odraslih, odlaženje s mjesta sukoba, popuštanje i rezigniranost, praviti se da se ništa nije dogodilo, ili učiniti neku simboličnu gestu (kao što je rukovanje, dar itd.).

Stariji osnovnoškolci (uzrasta 10 godina i više) koriste drugačije strategije rješavanja sukoba, kao što su: ignorisanje sukoba, razgovaranje jedni s drugima, traženje zajedničkog rješenja tako što se sagledaju obje perspektive, odgonetnuti ko je u pravu i ko je stoga „dobio“, pregovaranje dok svi ne budu zadovoljni s rješenjem.

Stručnjaci razlikuju tri glavna tipa rješavanja sukoba:

• fizičko rješavanje sukoba;
• jednostrano rješavanje sukoba (praviti se da se ništa nije dogodilo ili učiniti neku simboličnu gestu);
• kooperativno rješavanje sukoba (refleksivno razmišljanje ili sposobnost razmatranja dviju perspektiva).

Lekcije u ovoj nastavnoj jedinki uzimaju u obzir te strategije rješavanja sukoba i temelje se na uvidima u razvojnu psihologiju. One su ključni element u pomoći učenicima da razviju razumijevanje individualnih kao i općih društvenih problema i konflikata, i pomažu im da uoče razliku između javnih i privatnih dobara. Rješenja problema će uticati na veću skupinu ljudi ukoliko su problemi dio kategorije općih društvenih problema i konflikata i na isti bi način rješenje individualnog problema ili sukoba trebalo uticati na pojedinca i nikog više.

U osnovnoj školi, sukobi koji su gore opisani često su posljedica infrastrukture (nema dovoljno prostora), spola (odnosi dječaci-djevojčice), zajedničkog rada (različit tempo rada, različite razine, itd.) ili kao rezultat socijalnog ponašanja (ne dopuštanje nekome da završi sa svojim govorom). Kad se ove lekcije budu primjenjivale nastavnici moraju biti svjesni da stvari koje su teške za razred nisu nešto što se može obraditi u samo jednoj lekciji. Unatoč dogovoru oko pravila razredne komunikacije, problemi i sukobi i dalje se događaju. Stoga, sukobi i rješavanje sukoba, a ujedno i osviještenost o problemima koje se odvijaju u svakodnevnom školskom životu, stvari su na koje se treba često reagovati. Ukoliko učenici postanu aktivni učesnici u raspravi o uspostavi pravila, jedino će se tad moći identificirati s pravilima.

Cilj obrazovanja za demokratiju i ljudska prava jeste da se podupire razvoj sposobnosti u tri područja. Ova nastavna jedinka ima sljedeći profil sposobnosti:

Nastavna jedinka 4: Sukob

Pravila pomažu da se riješe sukobi

Rješavanje sukoba na osnovnoškolskoj razini