8.1: Dodatne informacije za nastavnike – Integracija, ne kriminalizacija
Living Democracy » Textbooks » Živjeti u demokratiji » Četvrti dio: Moć i autoritet » NASTAVNA JEDINKA 8: Pravila i propisi » 8.1: Dodatne informacije za nastavnike – Integracija, ne kriminalizacijaThomas Hammarberg, Povjerenik za ljudska prava, Vijeće Evrope
U većini evropskih država, tinejdžeri ne dominiraju u ukupnim statistikama o kriminalu. Također, razina maloljetničkog kriminala ostaje više ili manje stabilna iz godine u godinu na cijelom kontinentu.
To ne znači da je problem beznačajan. Zabrinjavajući trend o kojem su izvijestile neke države jeste da su neki zločini, koje su počinili mladi prestupnici, postali nasilniji ili općenito ozbiljniji. To je samo po sebi zabrinjavajući znak. (…).
U ovom trenutku u Evropi postoje dva različita trenda. Jedan je da se smanji starosna dob za krivičnu odgovornost i da se više mlađe djece zatvori. Drugi trend je – u duhu UN-ove Konvencije o pravima djeteta – da se izbjegne kriminalizacija i pronađu porodične ili druge društvene alternative za zatvor.
Ja ću govoriti u korist drugog pristupa. U njemu me podržava ne samo UN-ova Konvencija nego i Evropska mreža pravobranilaca za djecu. U izjavi iz 2003. najmanje 21 državni pravobranilac je istaknuo da su djeca koja su u sukobu sa zakonom prije svega djeca koja još uvijek imaju ljudska prava.
Predložili su da se starosna dob za krivičnu odgovornost ne bi trebala sniziti nego povećati – s ciljem da postepeno dođe do 18 – a sistemi koji se bave maloljetnim prestupnicima ispod te starosne dobi trebali bi im suditi s iskrenim naglaskom na obrazovanje, reintegraciju i rehabilitaciju.
Konvencija o pravima djeteta – koju su ratificirale sve evropske države – traži od vlasti da postave donju starosnu granicu ispod koje se treba smatrati da djeca nemaju sposobnost kršenja krivičnog prava. Ugovor ne navodi koja starosna dob se smatra crtom gdje treba povući granicu. Međutim, Odbor koji nadgleda primjenu Konvencije izrazio je zabrinutost zbog niske starosne granice u nekim državama. U većini evropskih država, djeca se smatraju krivično odgovorna u dobi između 12 i 15 ili 16, ali postoje i primjeri gdje je starosna granica sedam, osam i deset.
Iako je poruka Konvencije o pravima djeteta da bi se trebala izbjeći kriminalizacija djece, to ne znači da bi se prema mladim prestupnicima trebalo ponašati kao da nemaju nikakve odgovornosti. Naprotiv, važno je da se mlade prestupnike smatra odgovornima za njihova djela i, na primjer, da učestvuju u nadoknadi štete koju su uzrokovali.
Pitanje koje se postavlja jeste koja vrsta mehanizma bi trebala zamijeniti standardni sistem krivičnog prava u takvim slučajevima. Procedure bi trebale prepoznati štetu koju žrtve osjećaju te bi trebale natjerati mladog prestupnika da shvati da takvo ponašanje nije prihvatljivo. Takav odvojeni maloljetnički mehanizam bi za cilj trebao imati priznavanje krivice, te sankcije koje rehabilitiraju.
Proces kažnjavanja smatramo različitim od uobičajene kaznene procedure. U maloljetničkom pravu ne bi trebalo biti kažnjavanja. Namjera je uspostaviti odgovornost i, u isto vrijeme, promovirati reintegraciju. Mladi prestupnik trebao bi naučiti lekciju i nikada ne ponoviti loše djelo.
Ovo u stvarnosti nije tako jednostavno. To zahtijeva inovativne i korisne zajedničke sankcije. Načelno, trebali bi biti uključeni roditelji prestupnika ili drugi pravni staratelji, osim ako to nije kontraproduktivno za rehabilitaciju djeteta. Koji god proces da se izabere, morala bi postojati mogućnost da dijete ospori optužbe ili se čak žali.
Zanimljiva procedura za „smještaj“ uvedena je u Sloveniji. Tamo se slučaj optuženog maloljetnika može prebaciti na posrednika ako se s tim slože tužitelj, žrtva i optuženi.
Posrednik pokušava postići dogovor koji bi bio zadovoljavajući kako za žrtvu tako i za optuženog, te se na taj način izbjegava suđenje.
Jedan aspekt trebao bi biti dodatno naglašen: važnost brzog odgovora na prestup. Odgođene reakcije – što je problem u nekoliko evropskih zemalja danas – posebno su nepovoljne kada se radi o mladim prestupnicima čija bi se loša djela trebala gledati kao poziv u pomoć. (…)
Thomas Hammarberg, Povjerenik za ljudska prava, Vijeće Evrope, isječak iz „Dimenzija ljudskih prava u maloljetničkom postupku“, prezentacija održana na Konferenciji za državne tužioce Evrope, Moskva, 5.-6. juli 2006. Izvor: http://www.coe.int/t/commissioner/