Nastavni materijali 2.1: Kako upotrijebiti instrument za analizu dileme
Living Democracy » Textbooks » Učestvovati u demokratiji » Prvi dio: Učešće u zajednici » NASTAVNA JEDINKA 2: ODGOVORNOST » Nastavni materijali 2.1: Kako upotrijebiti instrument za analizu dileme(Radni materijal za učenike 2.2): primjer
U uputama se učenicima predlaže da izaberu nekoliko pitanja i o njima pažljivo razmisle. Stoga ovaj primjer obrađuje neka odabrana pitanja, no čitalac može izabrati nešto drugo ili drugačije odgovoriti na ova pitanja. U ovom primjeru metoda je važnija od načina razmišljanja. To je jedan od razloga zbog čega se ne predlaže nikakva odluka.
Primjer br. 4: Koje banane kupiti? (Radni materijal za učenike 2.3)
1. Prikupi informacije.
O kome/čemu je riječ?
Šta oni žele? (Kakve su njihove potrebe, ciljevi ili interesi?)
| O kome/čemu je riječ? | Ciljevi, interesi |
| Ja kao potrošač | Kupiti jeftinu hranu. Kupiti kvalitetnu hranu. |
| Supermarket | Privući kupce. Zaraditi. |
| Pošteno poslovanje | Pomoći malim proizvođačima banana. |
| Proizvođači banana. | Zaraditi i prehraniti porodicu. Prodavati dobre proizvode. Povećati proizvodnju. |
U čemu je problem/dilema?
| Kupiti jeftinije banane? | Kupiti skuplje banane? |
|
Kupovanje jeftinijih banana pomaže mi uštedjeti novac za druge stvari. Ne pomoći ljudima u stanju potrebe koji, u izvjesnoj mjeri, također ovise o mojim odlukama kod mene stvara osjećaj grižnje savjesti. |
Kupovanje skupljih banana pomaže malim proizvođačima banana. Kupovanje skupe hrane ima ograničenja. |
Kakve veze ovaj primjer ima sa mnom?
Direktno sam uključen(a) u globalizirano tržište. Moja odluka o tome šta kupiti direktno utiče na živote drugih ljudi.
Šta ne znamo – što ne razumijemo?
Direktno sam uključen(a) u globalizirano tržište. Moja odluka o tome šta kupiti direktno utiče na živote drugih ljudi. Međusobno se ne poznajemo, ali znamo ponešto jedni o drugima i povezani smo onim što činimo.
Ne znam koliko hitno je proizvođačima potrebna moja pomoć. Možda su drugi kupci već kupili kilograme banana malih proizvođača, ali i suprotna situacija je moguća.
Koliki bi bio napor pronalaženja informacija koje nedostaju?
U svakodnevnim okolnostima moram odmah odlučiti. Moram nešto jesti, pa moram donijeti odluku i bez poznavanja cijele situacije; to je pravilo, a ne izuzetak.
2. Razmotri posljedice.
Koje su alternativne odluke?
Kakav bi učinak imala svaka od tih odluka i za koga…?
| Alternativne odluke | Alternativa br. 1: Kupiti jeftine banane |
Alternativa br. 2: Kupiti skupe banane |
| Ja kao potrošač | Bez obzira koliko je velik ili malen moj dohodak, neću primijetiti razliku. Ako je potrebno, mogu jednostavno uštedjeti odustajanjem od jednog hamburgera ili table čokolade. Stvar bi bila drugačija da sam dužan/dužna pa moram smanjiti troškove gdje god je to moguće. |
|
| Proizvođač banana | Nikakva podrška. | Skromna podrška, sa značajnim učinkom (informacije o poštenom poslovanju). |
| Supermarket | Nemamo tačne brojke, no možemo pretpostaviti da će supermarket zaraditi ako kupimo nekakve banane – bez obzira da li jeftine ili skupe. | |
| Pošteno poslovanje | Bez podrške poštenom poslovanju. | Podrška poštenom poslovanju. |
3. Definiši svoje prioritete.
U kojoj mjeri razumijem posljedice svoje odluke?
Nemam cjelovitu sliku i nemam vremena stvarati je – osim ako to ne proglasim jednim od mojih glavnih prioriteta. Prema tome, moram odlučiti da li se osloniti na informacije koje sam dobio/dobila od drugih, u ovom slučaju od organizacije koja brine o poštenom poslovanju. One mi kažu da čak i malen doprinos mnogo znači proizvođačima u zemljama u razvoju.
Koja su mi vjerska i moralna načela bitna?
To pitanje je očito od velike važnosti. Slobodni smo odgovoriti prema vlastitom nahođenju.
Je li moja odluka neopoziva? („nema povratka”) ili je mogu naknadno ispraviti?
Ovakvu odluku često donosimo. Danas mogu odlučiti jedno, a sutra drugo. Mogu razmisliti o svojoj odluci, no ne mogu izmijeniti odluku koju sam u prošlosti donio/donijela.
4. Donesi odluku.
Moram li se odlučiti za jedan cilj i prekršiti drugi?
Da. Obično kupiš jeftine ili skupe banane, ali ne i jedne i druge. Kompromis – kupiti malo od svakih – nije baš uvjerljiv.
U takvim okolnostima, što mi govori intuicija? S kojom odlukom se mogu najviše poistovjetiti?
U svakodnevnom životu naša je intuicija vjerovatno najvažnija smjernica i često je pouzdanija od intenzivnog razmišljanja. Radimo ono što nam se čini najbolje. Preuzimanje odgovornosti, dakle, znači nastojati razumjeti, a ponekad i promijeniti ono što nam kaže intuicija.
