Lekcija 9 (osnovna škola, 9 razred) – Zašto trebamo poštovati pravila?

Living Democracy » Textbooks » Istraživanje dječijih prava » Prvi dio: Nastavni planovi » Lekcija 9 (osnovna škola, 9 razred) – Zašto trebamo poštovati pravila?

A   Plan nastavne cjeline

 

Ključna pitanja/teme lekcije

Glavne aktivnosti

Nastavni materijali

Priprema

Učenici prikupljaju informacije o slučaju u kojem je školsko pravilo bilo prekršeno i zatim ponovo uspostavljeno.

Individualni rad: prikupljanje informacija

Standardizovana tabela za podatke

Lekcija 1

Učenik u nevolji (studij slučaja)

Grupni rad: analiza slučaja

Radni list za studij slučaja

Lekcija 2

 

Zašto škola ima pravila?

 

Grupni rad: gledanje školskih pravila kroz prizmu dječijih prava.
Domaća zadaća: koja pravila upravljaju našim svakodnevnim životom?
Flip chart tabla  i radni list:”Zašto škole imaju pravila?”
Primjeri školskih pravila
Radni list: Kojih pravila bi se trebali držati tokom dana?

Lekcija 3

Gdje u našem životu trebamo pravila?

Grupni rad: Ko „donosi“ i ko provodi pravila?

Lekcija 4

 

Ko treba donositi zakone? (Pravila za postavljanje zakona)

Grupni rad: Koja pravila osiguravaju da su zakoni pošteni?

 

Dodatak

Naknadna rasprava s direktorom ili stručnim saradnikom

 

 

 

B   Polazne informacije i odgojno-obrazovni ciljevi

Važno načelo koje prolazi kroz sve nastavne jedinice s temom prava djeteta jeste “učenje iz iskustva – učenje kroz primjer”. Ovo se također odnosi i na školska pravila i zakone općenito. Škola je život, i može se posmatrati kao mala slika društva. Školska pravila djeluju na sličan način kao i zakoni u političkoj zajednici, koja služe zajednici i štite ljudska prava.

Paralelno se ispituju sličnosti i razlike između pravila u školi i zakona u političkoj zajednici.

Paralele između školskih pravila i zakona na nivou političke zajednice:

  • Ni jedna zajednica ne može preživjeti bez dogovora njenih članova da se pridržavaju pravila.
  • Zakoni štite slabe. Zakoni su instrumenti za primjenjivanje ljudskih i dječijih prava.
  • Zakoni se moraju sprovoditi, ako treba i prisilno, ali ovo bi trebalo biti izuzetno rijetko. Oni mogu funkcionirati jedino ako su jasni i općeprihvaćeni. Stoga zakoni trebaju biti pravedni.

Razlike između škole i političke zajednice:

  • Izrada i provođenje zakona je vježba moći. Snaga mora biti podložna kontroli.
  • Zakoni se stoga moraju pridržavati načela ljudskih prava, a moć da se zakoni donose i provode mora biti podijeljena i podložna kontroli u demokratskoj zajednici.
  • U političkoj zajednici postoje egzaktna pravila o tome koje tijelo ima pravo donijeti zakon.
  • U školskoj zajednici odgovornost za utvrđivanje školskih pravila i njihovo provođenje se temelji na direktoru škole i osoblju. Ipak (kao i zakoni u zajednici), školska pravila trebaju biti otvorena za raspravu u svjetlu prava djece, a učenici trebaju razumjeti i poštovati potrebu za školskim pravilima.

V5_P46

Pedagoški pristup: Lekcija slijedi spiralno uzlazni obrazac. U Lekciji 1 razmatra se određena povreda pravila u školi, nakon što se povreda dogodila. Lekcija 2 bavi se pitanjem namjene školskih pravila i nudi odgovor da škola služi određenim pravima djeteta, a školska pravila važan su alat za dobro funkcionisanje škole. Lekcija 3 kreće se izvan horizonta školskog iskustva i gleda pravila u drugim sferama života. Lekcija 4 napokon upoređuje liniju od pravila do zakona i pita ko bi trebao imati moć donošenja zakona koje svi mi trebamo provoditi.

C   Ključna pitanja za razmišljanje o lekciji 9

Iskustvo dječijih prava

Upoznavanje dječijih prava

Primjenjivanje dječijih prava

Učitelj

Na koji se način načela dječijih prava razumiju u razredu i školskoj zajednici?

Koliko djeca znaju o dječijim pravima?

Učiti kako djelovati izvan škole: šta su učenici naučili za svoj život u budućnosti?

Učenici se uče kako se suočiti s iskustvom nejednake distribucije moći. Uče se služiti svojim pravima ali ujedno spoznaju da postoje granice u tome koliko mogu postići.

Dječija prava su dio državnog zakonodavstva i kao takva trebaju biti obavezujuća za svakoga. Uprskos tome nisu svugdje u svijetu u potpunosti primijenjena.

Za učenike je iskustvo važno, jer će im pomoći kada budu odrasli građani u civiliziranom društvu da se nose s teškoćama u pregovorima i političkim porazima.

Učenici

Kako sam iskusio dječija prava u razredu?

Šta sam naučio o dječijim pravima?

Koje sam aktivnosti sposoban poduzeti?

Naučio sam proći kroz težak proces pregovaranja o pravima i dužnostima. Naučio sam kako se nositi s frustracijama i porazima.

Znam da su prava i dužnosti neophodni za zajednički suživot. Isto tako znam da su dječija prava dio tog okvira.

Mogu raspravljati o pravima i dužnostima, koristeći pritom svoje znanje. Sad mogu pregovarati i raspravljati s predstavnicima vlasti. Istovremeno mogu s njima raspravljati i slušati ih.

 

D   Procedura

Priprema za Lekciju 1

Otprilike sedam dana prije prve lekcije, učitelj dodjeljuje sljedeći zadatak: učenici trebaju pribaviti informacije o slučaju kada su zadnji put u školi kršena pravila te je učenik bio ukoren ili kažnjen. Trebaju napraviti bilješke, vođeni kratkim setom standardiziranih pitanja. Srećom, primjeri kažnjavanja učenika su uglavnom rijetki, stoga bi se učenici trebali usaglasiti na koji slučaj će se usmjeriti.

Lekcija 1: Učenik u nevolji (studij slučaja)

Uvod (učenici sjede za stolovima koji su organizirani za grupni rad): Neki učenici izvještavaju o svojim istraživanjima o predmetu. Razred bi trebao odlučiti o slučaju koji bi željeli proučiti dublje (ako je moguće, slučaj iz neposredne društvene okoline, tako da učenici već razumiju kontekst i ne moraju učiti o tome).

Kršenje školskih pravila: ključna pitanja

  1. Šta se dogodilo?
  2. Ko je uključen?
  3. Je li bila određena kazna i koja kazna je bila dodijeljena?

Rasprava: Sada razred treba pokušati utvrditi problem koji je osnova istraživanog slučaja. Slučaj se neophodno povezuje sa školskim pravilima i interpretira se. Pretpostavimo, za potrebe demonstracije, slučaj je o učeniku koji je učestalo ujutro kasnio u školu, a nakon što su učitelji nekoliko puta s njim razgovarali, sad mu je dodijeljena dopunska nastava.

Učiteljica poziva učenike da iznesu svoje komentare (eventualno nakon prvog pisanja bilješki). Zavisno od  slučaju, njihova se gledišta mogu razlikovati, ili se mogu složiti (na primjer, “bilo je sasvim ispravno učiniti nešto”, ili “mislim da je ta kazna prilično nepravedna / previše teška”). Konačno, učitelj traži od učenika da sumiraju komentare.
Sažeta poruka učitelja: ako se suočimo s takvim slučajem, vrlo često se pojave zahtjevna i kompleksna pitanja, koja trebaju biti detaljno ispitana kako bi se razumio slučaj u svim aspektima.

Učitelj daje svakom učeniku radni list koji uključuje pitanja o kojima su  učenici već raspravljali i neka nova koja se fokusiraju na glavni problem i ulogu školskog pravila. Radi se u grupama od četiri učenika

Studij slučaja: učenik u nevolji u našoj školi

1. Šta se dogodilo?
2. Ko je otkrio ili prijavio slučaj?
3. Ko je bio uključen?
4. U čemu je problem? (Je li bilo potrebno da se zaštiti rad i život u školi?)
5. Koje školsko pravilo se primjenjuje?
6. Koja se kazna, ako jeste ijedna, izrekla?
7. Koji je učinak kazne bio na krivca i ostale učenike?
8. …

Naravno, radni list može biti promijenjen ili dopunjen na skupnoj raspravi, ako je potrebno.

Grupe biraju glasnogovornika i eventualno daljnje uloge (mjerač vremena itd.). Zatim članovi grupe razgovaraju o slučaju i bilježe sve svoje ideje na listu papira. Konkretno, oni raspravljaju o pitanjima 4 i 7, jer se bave glavnim pitanjem o problemu.

U preostalom vremenu: Svaka grupa odlučuje o obliku i sadržaju njihovih odgovora na pitanja 4 i 7 kako bi izabrani glasnogovornik to predstavio razredu tokom naredne lekcije.

Lekcija 2: Zašto škola ima pravila? (trajanje: lekcija i po)

Prezentacije, zatim rasprava o zadnjem zadatku lekcije: glasnogovornik svake grupe predstavlja odgovore na pitanja 4 i 7. Nakon toga održava se rasprava.

Podsticaj:

  • U čemu se grupe slažu? U čemu se mišljenja razlikuju?
  • Šta mi se sviđa? S čim sam suglasan? Što me nije smetalo? Šta smatram neprihvatljivim? Zašto?

Općenito, nalaz učenika (uz podršku nastavnika) trebao bi biti: Svi uživamo osnovna ljudska i građanska prava koja se također moraju poštovati ​​u školi. Da bi se školi omogućilo poštovanje tih prava, moraju se stvoriti ​​određeni uslovi.
Učitelj ili učenik bi mogao sumirati ovu ideju kako slijedi: škola je mjesto gdje se mnogi ljudi, mladi i stari, upoznaju i rade zajedno. To mora biti organizirano, što zahtijeva pravila, kojih se svi u razredu trebaju pridržavati, uključujući i učitelja; na primjer, da lekcija treba započeti i završiti na vrijeme.
Uz to, škola je direktno odgovorna za neke od najznačajnijih prava djece: prije svega, pravo na obrazovanje.

Polazište i rasprava usmjerena na pravo na obrazovanje: Gdje je ovo pravo određeno?

Učitelj moderira raspravu dajući kratko obrazloženje o pravima djeteta i njihovoj važnosti za život škole. Može se koristiti sljedeći radni list, koji se također može povećati npr. na flipchartu ili na projektoru:

Zašto škola ima svoja pravila?

Prava djece i adolescenata (Kon­vencija 1989)

Koja pravila u našoj školi štite ova prava?

Član 13:

Sloboda izražavanja

Član 14:

Sloboda govora, savjesti i vjere

Član 24:

Zaštita zdravlja

Član 28:

Pravo na obrazovanje, uključujući pristup visokom obrazovanju i mjere da se osigura redovno pohađanje nastave

Član31:

Pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme

Član 33:

Zaštita od opojnih droga

Član 37:

Zaštita od okrutnog postupanja

Polazište i rasprava o temi “Praćenje školskih pravila iz perspektive dječijih prava: zašto škola ima pravila?”

Učiteljica piše ovu temu na tabli: “Zašto škola ima pravila?” Učitelj distribuira kopiju školskih ili razrednih pravila, olovku, komad papira za flip chart- tablu. Učiteljica zatim objašnjava zadatak:

  • Formiraju se grupe od četiri učenika. Isprva, svaki učenik radi samostalno. Pročitajte školska pravila. Pokušajte, gdje god je to moguće, uspostaviti veze između školskih pravila i prava djece.
  • Potom radite kao tim. Razmijenite svoje ideje i pokušajte odlučiti o tome koja se pravila škole podudaraju s pravima djece. Zapišite svoje rezultate.
  • Uzmite obrazac “Zašto škola ima pravila?” i povežite članove Konvencije o dječijim pravima s pravilima vaše škole ili vašeg razreda.
  • Izaberite dva glasnogovornika da prezentiraju vaše rezultate u razredu.

Učenici predstavljaju svoje rezultate u razredu. Učitelj insistira na jasnom rasuđivanju, kako u prezentaciji tako u bilo kojoj raspravi koja se može pojaviti.

U zadnjih pet minuta lekcije, učitelj usmjerava pažnju razreda na temu lekcije i pitanje na tabli: Zašto škola ima pravila? (Očekuje se da će učenici sumirati rezultat lekcije u odgovoru kao što su: “Škola služi pravu svakog djeteta i adolescenta da se obrazuje” ili: “Postoje školska pravila koja osiguravaju da škola glatko i učinkovito ispuni svoju svrhu “itd.)

Kao zaključak ove lekcije mogu se dati zadaci: Napišite sažetak onoga što ste naučili u nekoliko rečenica

a) na temu “(Škola) bez pravila …” i
b) na pitanje “Zašto škola ima pravila? “.

Zadatak 2 (domaća zadaća, koju treba kopirati kao radni list zasebno ili na poleđini prethodnog radnog lista):

Pravila kroz cijeli dan

Odaberite jedan dan u sedmici. Na ovaj dan napišite dnevnik i zabilježite sva pravila koja ste morali slijediti (čak i sva nepisana pravila).

Pogledajte sva pravila koja vam govore kako se morate ponašati ili šta morate činiti, npr.

  • kad ste kod kuće sa svojom porodicom;
  • kad se susretnete s prijateljima;
  • kad kupite nešto u trgovini;
  • kad prolazite kroz grad;
  • itd.

Razmislite o pravilima koja su zapisana kao formalna pravila i koja pravila postoje kao nepisana, neformalna pravila. Na primjer, školska pravila su formalna. Pravila koja nam govore kako se ponašati za stolom ili kad smo zajedno s našom porodicom ili prijateljima su neformalna.

Vrijeme

Pravilo

formalno/neformalno

07.00

08.00

09.00

10.00

11.00

12.00

13.00

14.00

15.00

16.00

17.00

18.00

19.00

20.00

21.00

22.00

 

Lekcija 3: Ko stvara pravila u životu?

Učiteljica traži od učenika da kao stručnjaci pročitaju primjere iz njihove zadaće (vidi gore), uključujući primjere formalnih i neformalnih pravila.

Učitelj tada bira dva primjera i piše ih na tabli popunjavanjem tabele koja je pripremljena, npr.

Vrsta pravila

Sadržaj

Doneseno od …

Provodi ga…

Formalno pravilo (na primjer, zakon):

Ne smiješ preći cestu kad je na semaforu crveno.

Neformalno pravilo

Ne smiješ podrignuti za stolom.

Učitelji poziva učenike da iznesu svoje razmišljanje u  dvije prazne kolone, kao i sankcije za koje smatraju da su potrebne u slučaju da se pravilo prekrši.
(Pravilo za saobraćaj – zapravo zakon – bit će prilično jednostavno: postavlja ga  je Ministarstvo saobraćaja (nacrt) i Parlament (zakonodavstvo), čije sprovođenje kontroliše policija i, ako je potrebno, sudovi (npr. novčanim kaznama).

Teža, ali možda i zanimljivija zbog rasprave, su nepisana pravila npr. Ne podriguj za stolom; Sankcije u vezi toga su specifične s obzirom na porodicu i kulturu. Učitelj bi trebao dati učenicima priliku da postupaju kao stručnjaci tražeći mnoge učenike da učestvuju u plenarnoj raspravi. Zaključna informacija se potom upisuje u tabelu.

Učenici formiraju grupe od četiri ili pet učenika. Zadatak: Razmijenite primjere neformalnih pravila na svojim radnim listovima; saznajte kako se ova pravila primjenjuju i kako se sankcionira kršenja ovih pravila. Osim toga: Postoje li pravila, norme ili čak zakoni koji su specifični za spol?

Rezultati se sumiraju u plenarnoj raspravi. Moguće tačke za fokusiranje tokom rasprave:
Upišite i rangirajte nepisana pravila koja vrijede među  vršnjacima (uz primjere)

  • Ko definiše ili modificira nepisana pravila i sankcije u slučaju da se pravilo prekrši?
  • nepisana pravila za spol
  • Koje mogućnosti moramo definisati ili modificirati pravila?
  • Kada i gdje to možemo reći?

Lekcija 4: Kome treba biti dopušteno da donosi zakone? (Pravila za donošenje zakona)

U uvodnom dijelu lekcije započinje se pregledom utvrđenih zaključaka i spoznaja u posljednjim lekcijama, u kojima su učenici razmatrali neformalna pravila i zakone. U ovoj lekciji približavamo se uvidu na to kako treba donijeti zakone.

Podsticaj: Učitelj daje sljedeći “primjer” zakona (pisan ili projiciran na tabli):

§1  Svi muškarci rođeni aprilu ne moraju plaćati poreze.

Rasprava: učenici mogu slobodno komunicirati, po potrebi ih se podstiče s nekoliko otvorenih pitanja. Njihove se ideje mogu usredotočiti na tačke kao što su:

  • Ovaj zakon je nepravedan, jer krši načelo nediskriminacije.
  • Diskriminira različite grupe (sve žene, ne samo žene rođene u aprilu).
  • služi interesima male grupe ljudi, naime muškaraca rođenih u aprilu.
  • Zakoni trebaju služiti za dobrobit svih. Zakoni koji ne služe dobrobiti svih trebaju biti spriječeni.
  • Nepravedni zakoni uzrokuju sukob u zajednici i možda čak i uništavaju zajednicu.

Učenici formiraju grupe od četiri ili pet učenika. Zadatak: Učenici trebaju raspraviti koja su pravila i načela nužna za zaštitu od nepoštenog zakonodavstva. Trebaju se usaglasiti oko najviše tri ključna elementa za naknadnu prezentaciju. Slijedi prezentacija, rasprava, upoređivanje i zaključci.

Ko zapravo donosi zakone u našoj zemlji? Prikupljanje prethodnih znanja učenika; sažeti unos / kratki prikaz učitelja. Glavna pitanja: Ustav obuhvata ljudska prava, uključujući načela jednakosti i lične slobode. Sadrži i dio koji definiše ko može donositi zakone; u većini država to je tijelo predstavnika naroda (npr., narodnih zastupnika u državnom Parlamentu) koji donose zakone većinom glasova. Ti predstavnici moraju se kandidovati na izborima i stoga su podložni kontroli od strane građana. Zakoni se donose direktnim glasanjem većine zastupnika. Možda zaključna rasprava s pregledom onoga što je naučeno u ovoj nastavnoj cjelini s pogledom na budućnost života mladih osoba u društvu oblikovanom normama i zakonima.