2. Dječja prava – dio procesa ljudskih prava
Living Democracy » Textbooks » Istraživanje dječijih prava » 2: Polazne informacije » 2. Dječja prava – dio procesa ljudskih pravaKonvencija o pravima djeteta je historijski instrument ljudskih prava koje je naišao na najveće prihvatanje širom svijeta. To su ratificirale sve zemlje (osim dvije), i time postavili djecu i njihova prava u centar nastojanja da se uspostavi univerzalna sprovedba ljudskih prava. S ratifikacijom ovog instrumenta, nacionalne Vlade su se obavezale na zaštitu i osiguravanje prava djece. U isto vrijeme, one su izrazile želju da se drže same odgovornima prema sebi i prema međunarodnoj zajednici.
Konvencija o pravima djeteta zasniva se na različitim kulturnim tradicijama i pravnim sistemima.
To je univerzalno priznat skup standarda i obaveza o kojima se ne može pregovarati. To određuje – bez ikakvog oblika diskriminacije – osnovna ljudska prava za svu djecu širom svijeta.
- pravo na život
- pravo na razvoj nečijeg punog potencijala
- pravo na zaštitu od štetnih uticaja, zlostavljanja i
- eksploataciju
- pravo da u potpunosti učestvuju u porodičnom,
- kulturnom i društvenom životu
Svako pravo koje je zapisano u Konvenciji nerazdvojivo je od ljudskog dostojanstva i skladnog razvoja svakog djeteta. Konvencija štiti dječija prava postavljajući standarde u zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju te pravnim, društvenim i socijalnim uslugama. Ti standardi su mjerilo na temelju kojih se može ocijeniti napredak. Države koje su članice ove Konvencije su obavezne razviti i poduzeti sve akcije i politike u svjetlu najboljeg interesa djeteta.
Konvencija o pravima djeteta je prvi pravno obavezujući međunarodni instrument koji je inkorporirao cijeli opseg ljudskih prava – građanska i politička prava kao i ekonomska, socijalna i kulturna prava. Dva dodatna protokola, o učestvovanju djece u oružanim sukobima i o prodaji djece, dječijoj prostituciji i pornografiji, usvojena su kako bi osnažila odredbe Konvencije u tim područjima. Stupili su na snagu 12. februara i 18. januara 2002. godine.
Razvoj modernih društava ukazuje na jedno drugo pitanje: pravo slobode podržava razvoj pluralističkih društava podstičući visoki stepen sekularizacije i individualizacije životnog stila. Na koji način će ta društva održati minimalni konsenzus osnovnih vrijednosti obavezujući za sve građane ?
Ljudska prava i dječija prava uveliko su doprinjela tome da se svijet čini sigurnijim i humanijim mjestom za život te su modernizirali političke, ekonomske i kulturne sisteme širom svijeta. Međutim, nikad se ne smiju uzimati zdravo za gotovo, i svaka generacija mora doprinijeti njihovom razvoju, nanovo pregovarajući i boreći se za njih kako bi ispunila očuvanje ljudskih i dječijih prava u budućnosti.
Ljudska prava, na kojima se temelje dječija prava, imaju dugu tradiciju, s mnogo prethodnika i paralelama u velikim svjetskim religijama i filozofijama. Suvremena ljudska prava su deklarisana u doba prosvjetiteljstva te su inspirisali američku i francusku revoluciju. Danas su ona unutar država.
Dječija prava – prirodna pravaLjudska prava su opća. To je njihov zavjet pod kojim postoje ili propadaju. Ona su nevidljiva i ne mogu se mijenjati, niti ograničiti statusom pukog političkog folklora zapadnog svijeta. Dječija prava su prirodna prava. Ona su neotuđiva. Stoga niti jedno državno tijelo nema moć dodijeliti ili oduzeti ljudska prava, već ih mora prepoznati i štiti. Ljudska prava impliciraju da država služi čovjeku, a ne obrnuto. Ona se primjenjuju na svakog čovjeka, nezivisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, nacionalnosti i tako dalje. Međutim, ljudska prava sadrže i odgovornosti. Na primjer, pravo pojedinca na slobodu treba biti balansirano s pravima drugih ljudi: moja sfera sloboda ne smije se širiti na štetu drugih. Na primjer, sloboda izražavanja ne uključuje pravo da vrijeđamo druge ljude. U nekim zemljama, sloboda vlasništva, s obzirom na vlasništvo fabrika i sredstava proizvodnje, ograničena je zakonom kako bi se kontrolisale menadžerske odluke koje se tiču sigurnosti zaposlenja radnika. Pitanje balansiranja i ograničavanja ljudskih prava je trajan izvor problema i tužbi koje se trebaju riješiti bilo kroz političke odluke ili u nadležnosti ustavnog suda. Navedeno također objašnjava zašto su različite „vrste“ ljudskih prava, kao što je rečeno, proizašle iz demokratija širom svijeta. |