5. Pedagoški pristup: učenje iz primjera

Ovaj priručnik primjenjuje razredni induktivni pristup podučavanja i učenja kroz konkretne primjere. Proučavanjem ili doživljavanjem jednog ili više primjera učenici mogu shvatiti opće, apstraktno načelo ili uvid. Ovaj priručnik prikazuje tri koraka koje nastavnici trebaju poduzeti prilikom podučavanja primjerima:

1. Pažljiv izbor jednog ili više odgovarajućih primjera; odlučivanje o najboljem mediju i metode za predstavljanje primjera.
2. Stvaranje pažljivo moderiranih faza rasprave i razmišljanja tokom kojih učenici – koristeći primijenjeni primjer – razvijaju svoje opće poznavanje teme i ključnih pojmova. U fazama rasprave i razmišljanja, učenici razvijaju svoje opće razumijevanje i dolaze do razumijevanja ključnih pojmova koje je primjer pokazao.
3. Stvaranje prikladnih mogućnosti za korištenje novostečenog znanja i kategorija primjenom na nove kontekste (prijenos znanja).

Radi podrške učitelju u izvođenju koraka 2, ista matrica se koristi u svim nastavnim jedinicama. Ta matrica objašnjava tri dimenzije koje se odnose na obrazovanje za demokratsko građanstvo i obrazovanje za dječija prava koja su važna za opisanu jedinicu.

Predložena su ključna pitanja koja će usmjeriti razmišljanje učenika u razredu. Ovaj napor razmišljanja od strane učenika je važan, jer ciljevi učenja ne bi smjeli ostati izvan misli učitelja ili učenika, već ih učenici trebaju izraziti svojim riječima, kao nešto što su razumjeli, iskusili, u čemu su obučeni, ili to žele raditi u budućnosti. Razmijenivši svoje uvide u razredu, učenici će imati koristi jedni od drugih, kao i razredna zajednica u cjelini.

Procesi učenja postat će najmoćniji i najučinkovitiji onda kad učenici znaju zašto uče određene dijelove informacija, pojmova i kategorija, vještina ili načina i načela ponašanja u demokratskim zajednicama. Faze razmišljanja i rasprave stoga ne bi trebale izvući samo opće zaključke iz konkretnih primjera, već obuhvatiti ​​cijeli proces učenja.
Što se tiče konstruktivističkog učenja, učenici će postati svjesni vlastitog ličnog pristupa učenju općenito,  saznat će koja su vrsta učenika i kakve specifične prednosti i potrebe učenja imaju.

Podučavanje u duhu ljudskih prava (“kroz”) podstiče učitelje da učenicima daju prostor i vrijeme da uče prema svojim potrebama. Možda će na taj način spoznaja o tome koji smo profil učenika postati dio našeg identiteta.

Gledano iz perspektive demokratskog izvođenja nastave, učitelj ne bi trebao zadržati ciljeve učenja izvan  svog uma, već ih razmijeniti s učenicima, što će samo po sebi pretvoriti planiranu lekciju u vježbu u demokratskom odlučivanju.

Konačno, ovaj oblik meta-učenja u razredima dječijih prava daje model kako podučiti učenike da organizuju vlastite procese učenja. U savremenim društvima procesi promjene – na primjer, tehnologija, ekonomija, globalizacija ili okoliš – postaju dinamičniji i složeniji.
To stvara nove izazove budućim generacijama: da bi uspjeli u svojim poslovima i učestvovali u donošenju odluka, trebat će učestvovati u cjeloživotnom procesu učenja, te u rješavanju problema koje niko u školi ne može predvidjeti. Naši učenici stoga trebaju postati stručnjaci u saradničkom učenju, projektnom radu, procjeni procesa i rješavanju problema. U ovom priručniku predložili smo male korake za djecu na početku njihovog života kao učenika.