Vježba 8.2. – Strukturisani pristup rješavanju konflikta

Obrazovni ciljevi	Učenici uče tehniku rješavanja konflikta. Razumiju da rješavanje problema umnogome zavisi od vještina koje se mogu naučiti.
Materijali	Set materijala za učenike: “Rješavanje konflikta u šest stadija”. Časopisi i novine.

Nastavnik opisuje konfliktnu situaciju u kojoj nema definiranog rješenja(primjer: jedan učenik ismijava drugog učenika koji dolazi iz strane zemlje i govori sa jakim stranim naglaskom).
Situacija se može opisati kroz jedan mali igrokaz. Učenici razgovaraju kako riješiti sukob. Pri tome, učenici mogu predvidjeti dijelove modela koji će kasnije koristiti u ovoj lekciji ili postavljati pitanja na koje model može dati odgovor.
Radni list pod naslovom “Rješavanje konflikta u šest stadija” podijeli se polovici učenika koji ga čitaju u tišini.
Druga polovica učenika odabire izvještaj o konfliktu iz časopisa ili novina. Mogu se također osloniti na vlastito iskustvo ili na informacije iz prve ruke.
Učenici se razvrstavaju u grupe od po četiri od kojih su dva učenika pročitala rješenje problema i dva koja su definisala moguće konflikte.
Učenici odabiru jedan konflikt i testiraju ideje rješavanja konflikta.
Dva učenika predstavljaju protivnike, druga dva imaju ulogu medijatora, koristeći radni list kako bi našli rješenje.
Naknadna plenarna sjednica:
- Koje konflikte ste pokušali riješiti?
- Na koji način ste ih pokušali riješiti?
- (Na koji vam je način) pomogao model rješavanja konflikata?

Učenici se usredotočuju na proučavanje primjera te upoređuju svoja rješenja.
Kad se učenici upoznaju s procedurom ona se može primijeniti na rješavanje konfliktnih situacija koje se mogu pojaviti u razredu.

1. Identificirati potrebe. “Šta vam je potrebno (šta tačno želite?)”	Svaka osoba koja je uključena u konflikt trebala bi odgovoriti na ovo pitanje bez optuživanja ili krivljena druge strane.
2. Definiranje problema. “Šta mislite u čemu je problem u ovom slučaju?”	Cijeli razred može pomoći pronaći odgovor koji će odgovoriti potrebama onih kojih se tiče. Protivnici moraju biti sposobni prihvatiti ovu definiciju.
3. Tražiti brojna rješenja. “Ko se može sjetiti mogućeg rješenja za problem?”	Svi učenici mogu doprinijeti sa svojim odgovorima. Odgovori se trebaju zapisati, bez komentiranja, osuđivanja, ili ocjenjivanja. Cilj ovog stadija jest da dođemo do što je moguće više rješenja.
4. Ocijenite rješenja. “Biste li bili zadovoljni ovim rješenjem?”	Svaka strana u sukobu ocjenjuje alternative, objašnjavajući koje su prihvatljive a koje nisu.
5. Odlučite koja su rješenja najbolja. “Prihvaćaju li oboje ponuđeno rješenja? Da li je problem riješen?”	Mora biti jasno da obje strane prihvaćaju rješenje. Moramo cijeniti njihove napore da pronađu rješenje.
6. Vidjeti kako se rješenje primjenjuje. “Ajde da još jednom porazgovaramo o rješenju i da budemo sigurni da je problem stvarno riješen.”	Trebao bi se napraviti plan za evaluaciju rješenja U zavisnosti od prirode konflikta i starosti protivnika, evaluacija se može provesti nakon par minuta, sati ili dan kasnije.