Ivane, izgledaš mi jako tužno. Zadaju li ti drugi učenici probleme?

< Back

Važno je da brige i primjedbe osjetljivo priopćite tijekom razgovora sa sinom. Odaberite odgovarajuće mjesto za svoju otvorenu raspravu jer je djeci često lakše razgovarati o temi na ležeran i neusiljen način. Zajednička šetnja, slaganje puzzla ili odlazak na vožnju, mogle bi biti dobre prilike za takav razgovor.

Također biste trebali osigurati dovoljno vremena jer će vremenski pritisak Vašem sinu otežati razgovor o tim osjetljivim pitanjima. Dobar način za pokretanje razgovora može biti dijeljenje Vaših opažanja o trenutnoj situaciji Vašeg djeteta (vidi primjer). Govor o iskustvu u kojem ste imali poteškoća s drugom djecom ili u školi mogao bi Vam poslužiti i kao dobar pokretač razgovora.

Ako se Ivan otvori i želi razgovarati s Vama, budite oprezni kako biste izbjegli optužbe. Izjave poput: „Zašto mi nisi ranije rekao? Zašto niste rekli učitelju?”, mogu izgledati poput ispitivanja i lako evocirati osjećaje krivnje, srama i bijesa.

Svojem sinu možete pružiti podršku tako što ćete ga prihvatiti i ozbiljno shvatiti njegove osjećaje: “Vidim da te je ovo jako rastužilo, mogu shvatiti da više ne želiš ići u školu.”

Jasniju sliku situacije dobit ćete kad o tome razgovarate s učiteljima svojeg djeteta. Savjete o tome kako pristupiti ovome možete pronaći ovdje.