Tjelesna aktivnost u školama

Mogućnosti aktiviranja

Kao što je gore prikazano, redovita tjelesna aktivnost izravno utječe na čovjekovu tjelesnu i mentalnu kondiciju te socijalne i kognitivne vještine.

Dječje razine tjelesne aktivnosti povezane su s njihovim mogućnostima za tjelesnu aktivnost. Među svim drugim čimbenicima koji su odgovorni za pružanje ovih mogućnosti, škole imaju najveći potencijal utjecati na ponašanje tjelesnih aktivnosti svojih učenika na različite načine. Uzimajući u obzir da djeca sjede veći dio školskog dana, školska zajednica treba djeci pružiti mogućnost da budu fizički aktivna tijekom školskog dana.

Saznajte više o tome kako možete pomoći školama da postanu aktivnije:

1.  Tjelesna aktivnost izvan nastave odnosi se na sve aktivnosti tijekom školskog dana koje nemaju nikakve veze s nastavom školskih predmeta. Tu mogu biti:
   

• Dulji i aktivniji odmori gdje učenicima stoje na raspolaganju razna sredstva i sprave čime ih se ohrabruje i potiče na rekreaciju, zabavu, tjelesne aktivnosti i igre na školskom igralištu ili na posebno uređenim mjestima i sadržajima. Pokušajte razmotriti promjene u okolišu na razini škole kako biste olakšali veću tjelesnu aktivnost tijekom odmora.
• Aktivno putovanje u školu i iz nje, pri čemu se djeca, u suradnji s roditeljima, potiču da pješače, voze bicikl, idu skejtbordom u školu pojedinačno ili u skupinama. Aktivno putovanje može također uključivati ​​i korištenje javnog prijevoza, školskih autobusa ili vožnju automobilom dio puta do škole tako da ostatak puta pješače.
• Školski i izvanškolski sportovi i programi nakon nastave. Sportski programi, sportski događaji i natjecanja odavno su sastavni dio školskog okružja, povećavajući svakodnevno sudjelovanje učenika u tjelesnim aktivnostima i organiziranim sportovima.

2. Tjelesna aktivnost u kombinaciji s nastavom uglavnom se odnosi na kratke stanke tijekom nastave kako bi se učenicima pružile prilike za kretanje. Na primjer, u danskom modelu, ova je kategorija poznata kao prekidi nastave koji se usredotočuje na posebne perspektive učenja. To može uključivati ​​različite oblike aktivnosti koji nisu povezani s aktivnostima nastavnog sata. Aktivnosti kretanja i stanke za tjelesne aktivnosti u učionici pružaju dodatnu priliku za tjelesne aktivnosti tijekom školskog dana uz minimalno planiranje, ne zahtijevaju nikakvu posebnu opremu ili sredstva već samo malo vremena. Za praktične ideje pogledajte: http://www.coloradoedinitiative.org/wp-content/uploads/2014/08/CEI-Take-a-Break-Teacher-Toolbox.pdf
3. Tjelesna aktivnost integrirana u nastavu odnosi se na aktivni dio nastave nekog (akademskog/obrazovnog) predmeta. Ovdje su pokret i aktivnost integrirani u proces učenja, obogaćujući ga pojačavanjem sadržaja i njegovog razumijevanja aktivnim učenjem. Ovo je posebno važno za hiperaktivne učenike. Konkretni primjeri i ideje za poboljšanje učenja sadržaja iz matematike, jezika, prirodoslovlja i društvenih znanosti, tjelesnog i zdravstvenog odgoja, mogu se naći na: http://www.activeacademics.org/
   
4. Tjelesni odgoj odnosi se na predmet Tjelesna i zdravstvena kultura u školi koji ima svoj kurikulum, ciljeve i provedbene prakse u svakoj zemlji. Tjelesni odgoj kao školski predmet omogućuje svoj djeci pristup tjelesnim aktivnostima te može razviti znanja, vještine i stavove potrebne za usvajanje i održavanje tjelesno aktivnog načina života. Potencijalne koristi od sudjelovanja učenika u tjelesnom odgoju najbolje su osigurane ako se pruži kvalitetan tjelesni odgoj (Quality Physical Education QPE). QPE je definiran kao „planirano, progresivno, inkluzivno iskustvo učenja koje je dio kurikuluma u ranim godinama te u osnovnom i srednjem obrazovanju. Iskustva učenja koja se nude djeci i mladima kroz satove tjelesnog odgoja trebaju biti razvojno primjerena kako bi im pomogla da steknu psihomotorne vještine, kognitivno razumijevanje te socijalne i emocionalne vještine koje su im potrebne za vođenje tjelesno aktivnog života “. (Izvor: Prilagođeno iz Dokumenata o položaju zdravlja, Udruženja za tjelesni odgoj (afPE), 2008.)

Prijedlog se temelji na danskom modelu Clausa Løgstrupa Ottesena, izvanrednog profesora, Andersa Flaskagera, izvanrednog profesora i Børgea Kocha, profesora. Odjel za tjelesni odgoj i promicanje zdravlja, Sveučilišni fakultet Južne Danske i Danski nacionalni centar znanja o promicanju zdravlja).