Stilovi upravljanja školom

Je li demokracija najbolji način odgovora na izazove s kojima se suočava naše društvo? Postoje li bolje alternative? Rasprava o ovom pitanju traje od davnina do danas. Ono što se odnosi na društvo, odnosi se i na škole. Ako zagovaramo demokratsko upravljanje školom, potrebno je razmotriti alternative. Pogledajmo četiri glavne vrste upravljanja.

Autokratski vođe imaju tendenciju da sve odluke donose sami. Oni će tvrditi da je to najučinkovitiji stil za izvršavanje mnogih zadataka u kratkom vremenu. To je uistinu snaga autokratskog vodstva, no njegova je slabost u tome što se odlukama mogu suprotstavljati nezadovoljni pojedinci ili ih dovoditi u pitanje, što povećava vjerojatnost sukoba i odbijanje suradnje. Autokratski vođe podcjenjuju u kojoj mjeri ovise o drugima. Školska pravila koja se nameću bez rasprave češće se ignoriraju, što je kontraproduktivno u postupanju s nedoličnim ponašanjem i maltretiranjem koje se može pojaviti kao problem u školi. Autokratsko vodstvo često slijedi status quo i zadane konvencije, nudeći vrlo malo u smislu inovacija i razvoja. Akademski rezultati su loši u školama s autokratskim vodstvom jer specifične potrebe učenika za podrškom i poticanjem dobivaju malo pozornosti.

Laissez-faire vodstvo karakterizira nedostatak jasno definiranih postupaka za donošenje odluka i slabo uključivanje lidera u procese donošenja odluka. Vrijeme za rasprave nije jasno ograničeno pa je učinkovitost odlučivanja i upravljanja školama slaba. S druge strane, snaga ove vrste vodstva je nizak stupanj agresije i sukoba u školskoj zajednici.

Paternalistički vođe djeluju kao roditeljske ličnosti brinući o svojim podređenima kao roditelj, ne dajući im nikakvu odgovornost ili slobodu izbora. U ovoj vrsti vodstva, vođa pokazuje brigu i brine o svom osoblju. Zauzvrat očekuje povjerenje, odanost i poslušnost. Očekuje da će se učitelji potpuno posvetiti onome u što vođa vjeruje i suzdržati se od donošenja vlastitih izbora ili samostalnog rada. Očekuje se da će nastavnici ostati zaposleni u istoj školi duže vrijeme kako bi ojačali lojalnost i povjerenje. Paternalističko vodstvo obično dijeli osoblje jer će ravnatelj škole svoje omiljene učitelje nagraditi za njihovu odanost posebnim tretmanom i prilikama poput projekata, izleta, obuke itd.

Demokratski stil vođenja nudi potencijal za prevladavanje slabosti koje se javljaju kod druge vrste vodstava. Demokratski vođa škole osigurava da su svi članovi školske zajednice uključeni u proces donošenja odluka, ali će sudjelovanje varirati ovisno o kontekstu. Učenici neće sudjelovati u svakoj odluci, a voditelj ne mora uvijek imati posljednju riječ. U nekim se slučajevima može ograničiti na postizanje dogovora među zaposlenicima ili cijelom školskom zajednicom ili prihvatiti odluku koju ne podržava.

Upravljanje i odgovornosti su podijeljeni, a često postoje i voditelji podskupina. Što više članova školske zajednice sudjeluje u tom procesu – ravnatelj škole, osoblje, učenici, domaćice, uredsko osoblje, možda i roditelji i vanjski dionici, jasnija će biti slika različitih interesa, pogleda i vrijednosti. Snaga demokratskog upravljanja školom leži u njegovom potencijalu za donošenje odluka i rješenja koja su široko prihvaćena i podržana pod uvjetom da su uzeti u obzir svi interesi i upiti. Trud koji je potreban učenicima da razviju svoj potencijal punog sudjelovanja u različitim skupinama u školskoj zajednici, može biti poprilično obeshrabrujuć, ali je koristan. Školska zajednica može razviti demokratsku školsku kulturu s otvorenom i prijateljskom atmosferom. Njegovi će članovi biti motiviraniji i predaniji, napredovat će formalna i neformalna komunikacija, uključujući i ravnatelja škole i školsku zajednicu. Disciplina će se poboljšati ako se učenici osjećaju odgovornima za svoje učenje i za svoju školu. Škola će postizati više akademske rezultate prilagodbom raznolikim sposobnostima i talentima svojih učenika.

Stoga demokratsko upravljanje školom ima snažan potencijal kao i izazove. Što više članova sudjeluje, složeniji će biti procesi rasprave, dogovora i odlučivanja. Autokratski prečaci do učinkovitog donošenja odluka mogu se tada činiti privlačnom alternativom. Tvrdimo da je vrijedno nastojati se baviti ovom složenošću jer bi Vaši učenici trebali naučiti napredovati u ambivalentnim i nejasnim situacijama (vidi Kompetencije za demokratsku kulturu, str. 43; Competences for democratic culture. Škole pod demokratskim vodstvom podržavaju svoje društvene zajednice tako što školuju učenike da postanu građani koji su kompetentni i sigurni te mogu sudjelovati u kontroverznim i dinamičnim procesima odlučivanja.