Donošenje odluka u demokratski upravljanom školom

a) Peterostupanjski model razvoja škole i procesa odlučivanja

Temeljeno na:  Competences for Democratic Culture, Vol. 3, str. 97 f.

Ovaj model opisuje pet koraka koje škola može poduzeti u cjeloživotnom pristupu razvoju demokratske kulture i u razvoju kompetencija učenika za demokratsku kulturu. Može se prilagoditi procesima donošenja odluka koji se bave bilo kojim izazovima i problemima (vidi 4.1. Uručak za akciju).

1. Provedite analizu stanja kako biste utvrdili kako su načela demokracije i ljudskih prava integrirana u život škole, uključujući jake i slabe strane, i uz sudjelovanje svih dionika (npr. procjena cijele škole, SWOT analizom snaga – slabosti – mogućnosti – prijetnji).
2. Identificirajte potencijalna područja promjene i razvijte akcijski plan s konkretnim aktivnostima koje ćete poduzeti za postizanje tih promjena (npr. KDK kao očekivani ishod učenja).
3. Provedite akcijski plan i osigurajte da uključuje cijelu školsku zajednicu.
4. Procijenite svoj napredak i procijenite učinak svog rada.
5. Podijelite naučene lekcije sa svim dionicima koji su uključeni u Vaše napore, kao i s ostalim školama te u skladu s tim planirajte daljnje akcije.

b) Demokratska školska zajednica je zajednica koja uči

Ne postoji jedinstveno glavno rješenje za izazove s kojima se susreće Vaša školska zajednica ili društvo u cjelini (vidi: 3.1. Uručak o osviještenosti). Pokušavajući riješiti ove izazove, razvijamo niz kompetencija za demokratsku kulturu (KDK). Ove kompetencije stalno stječemo i vježbamo (učenje radeći), što se odnosi i na početnike i na iskusne igrače.

Ako nitko ne zna stručno rješenje određenog problema, članovi školske zajednice moraju ga naći zajedno. Primjenom cjelogodišnjeg pristupa svi članovi školske zajednice mogu dati svoju stručnost i zalagati se za svoje stajalište i svoje interese. Tada rješenje može naći širu podršku. Ovo će rješenje često naići na provedbu, ali ponekad neće donijeti očekivani ishod. U ovom slučaju započinje novi ciklus odlučivanja. Dijagram koji je prikazan gore odražava ovu potrebu da se problem ponovno riješi povezujući evaluaciju (faza 4) i promišljanje (faza 5) s novom analizom situacije (faza 1). Autoritarni vođa pokušao bi prikriti svoj neuspjeh jer bi njegov ugled kao jakog čovjeka bio teško narušen. Demokratska zajednica koja uči, s druge strane, može privući novu snagu učenjem kroz neuspjeh (vidi dio c dolje).

Skup nadležnosti za demokratsku kulturu koji su posebno važni za rješavanje problema i odlučivanje uključuje sljedeće (vidi Kompetencije za demokratsku kulturu Competences for Democratic Culture:

Vještine autonomnog učenja omogućuju osobi da stekne nove informacije i kritički procijeni izvore (KDK, str. 44). Ovo je važno pri suočavanju s nepotpunim informacijama u procjenjivanju koji su podaci jasni i vjerodostojni te otkrivanjem i ispravljanjem pogrešaka.

Tolerantan odnos prema dvosmislenosti uključuje „prihvaćanje složenosti, kontradikcije i nedostatka jasnoće” i iracionalno ponašanje na svim stranama, uključujući sebe (KDK, str. 43). To omogućuje čovjeku da bude strpljiv kada se pokaže da je hrvanje s problemom teško i dugotrajno.

Vještine i znanje analitičkog i kritičkog mišljenja i kritičko razumijevanje svijeta (KDK, str. 44 ff., 52 ff.) u rješavanju složenosti i nepredviđenih situacija. One ne moraju biti ukorijenjene samo u određenom problemu, već paradoksalno i u pluralističkoj zajednici s visokom razinom demokratske participacije. Ljudi kojima nedostaje ova vještina mogu se prikloniti „autoritarnom iskušenju”.

Znanje i kritičko razumijevanje rada demokratskih institucija (KDK, CDC, str. 52) omogućuje članovima školske zajednice da razumiju institucionalni okvir i njihova prava sudjelovanja u njihovoj školi (vidi Priručnik 3.1). Konkretno, oni trebaju razumjeti ograničenja i mogućnosti koje pruža njihov institucionalni okvir (vidi Demokratsko upravljanje školama, str. 33 f).

c) Vrednovanje i promišljanje – ključ održivog razvoja škole

U petostupanjskom modelu donošenja odluka, faza 4 (evaluacija) i 5 (refleksija) bitni su za razvoj škole i uspjeh u nekoliko aspekata.

Učenje razmišljanjem o onome što radimo: Sve kompetencije, uključujući i one za demokratsku kulturu, stječu se praksom, a to je učenje radeći. Međutim, učenje radeći ne uključuje i jasno razumijevanje iskustva učenja. Kroz promišljanje polaznici – ne samo učenici, već i svi članovi školske zajednice – postaju svjesni kompetencija koje su tek stekli ili prakticirali, te ih integriraju u svoj mentalni okvir alata, spremni na njegovo proširenje u budućnost.

Procjena rezultata čini buduće procese donošenja odluka učinkovitijima. Procjena rezultata omogućuje dionicima da prepoznaju slabosti i pogreške i razumiju razloge uspjeha. Moramo se usredotočiti na pitanja poput sljedećeg:

• Je li analiza stanja (1. faza) bila točna? Jesmo li imali potrebne informacije?
• Je li naš akcijski plan (2. faza) i njegova provedba (3. faza) riješio naš problem?
• Jesu li rezultati fer ili barem prihvatljivi za sve skupine u našoj školskoj zajednici?
• Slažemo li se u našoj procjeni?
• …

Povratne informacije o sudjelovanju i iskustvu učenja usredotočene su na proces donošenja odluka, mogućnost sudjelovanja i odražava se na ono što smo naučili radeći. Ovo je važno za sve dionike školske zajednice – učitelje, roditelje i učenike.

• Tko nam je skrenuo pozornost na problem? Tko je odredio dnevni red?
• Jeste li osobno zadovoljni svojim mogućnostima sudjelovanja?
• Vjerujete li da su svi imali dovoljno mogućnosti za sudjelovanje i izražavanje svojih stavova?
• Što ste naučili?
• Što biste željeli naučiti?
• Kakva su bila vaša iskustva s demokratskom školskom kulturom?
• …