Potencijal participacije učenika temeljen na projektima

Povijest slučaja

U 9. razredu gimnazije u jednom europskom gradu učenici su pokrenuli projekt u nastavi geografije. Bili su nezadovoljni stanjem školskih objekata i željeli su dati prijedloge za poboljšanja. Učiteljica se složila s učenicima te im je osigurala potrebno vrijeme za projekt. Učenici su radili sami ili u malim skupinama. Procijenili su stanje školskih zgrada i vanjsko okruženje, a zatim su svoja otkrića i analize zabilježili na plakatima, fotografijama i arhitektonskim crtežima. Izrađivali su prijedloge za poboljšanja te plakate i makete na kojima su iznijeli svoje prijedloge.

Istodobno je lokalna uprava planirala veliko obnavljanje škole i prostora oko nje. Tijekom posjeta školi, predstavnici ureda za urbanizam primijetili su plakate i makete učenika koji su bili izloženi. Pozvali su skupinu učenika da predstave svoje ideje uredu za planiranje. Planeri su cijenili napore učenika da stvore školsko okružje koje bi zadovoljilo potrebe djece i mladih, a grad je usvojio neke prijedloge učenika. Ravnatelj škole podržao je ovaj pristup, a zaposlenici su bili informirani tijekom sastanka. Učenici su već položili završne ispite kada su njihove ideje doživjele primjenu.

Školske prostorije nalaze se pored male rijeke, ali obala je bila ružan prizor zbog šikare i grmlja koje je divlje raslo dugi niz godina. Skupina učenika predložila je da se očisti obala rijeke te da se osiguraju prostori za rekreaciju i sjedenje s pogledom na rijeku (vidi gornju maketu). Ured za urbanizam prihvatio je ovu ideju. Fotografija s desne strane pokazuje rezultat nekoliko godina kasnije – područje je očišćeno, a sjedala od grubog kamena mogu primiti male skupine učenika.

Analiza

Učenici su pokrenuli projekt, odabrali su temu jer je ona bila usko povezana s njihovim interesima, i željeli su vidjeti poboljšanja u svojoj školi. Oni su sebi postavili zadatke koji su složeniji i zahtjevniji od onoga što učitelj obično zahtijeva, ali u projektima pod nadzorom učenika često vidimo mnogo višu razinu posvećenosti. Njihov se projekt fokusirao na stvarna pitanja školskog života, a njihov rad rezultirao je djelotvornim projektima koji bi se mogli prikazati u javnosti.

Učenici su svoj projekt provodili na satu geografije, što je zahtijevalo promjenu u planiranju lekcija. Učiteljica je prihvatila ulogu projekta. Pokazala je reakciju na interese učenika, dala im je vremena koje im je potrebno i pokazala je fleksibilnost u planiranju lekcija. Tako je učenicima osigurala vrijeme kao potreban resurs. Učiteljica, kao i ravnatelj škole, omogućili su učenicima da nastave sa svojim projektima, nudeći im podršku, smjernice, ohrabrenje i povratne informacije

Projekt učenika ovisio je o spremnosti učiteljice i ravnatelja škole da to i dopuste. To dovodi u fokus element suradnje. Zamislite učiteljicu ili ravnatelja s različitim načinom razmišljanja, pri čemu bi inicijativa projekta bila odbijena. Pozitivan odgovor ureda za urbanizam sljedeća je slučajnost. Jednostavno rečeno, velika je sreća što su učenici privukli pozornost urbanista koji su prepoznali stručnost mladih ljudi. Vrijeme je bilo ispravno. Godinu dana ranije ili kasnije, učenički projekt ne bi mogao imati isti utjecaj. Međutim, pod prevladavajućim okolnostima, učenici bi mogli utjecati na razvoj svog školskog okružja mnogo jače nego unutar formaliziranog okvira sudjelovanja učenika (vidjeti u 3.1. Uručak za pripremu, Dijagram u 3.1.b Uručak za akciju).

Možemo pretpostaviti da su projekt i pozitivno iskustvo sudjelovanja pružili učenicima priliku da steknu niz kompetencija za demokratsku kulturu (KDK):

•  Stav: građanska svijest, osobito pozornost prema potrebama zajednice (KDK str. 41)
• Samoefikasnost: osjećaj povjerenja u borbi s novim izazovima (KDK, str. 42)
• Vještine autonomnog učenja (CDC str.44)
• Vještine analitičkog i kritičkog mišljenja (CDC str.44)
• Sposobnost komuniciranja i pregovaranja (CDC str.48)

Zaključci

Učeničke inicijative su spontane i nepredvidive. Učitelji i ravnatelji trebaju biti spremni odgovoriti na odgovarajući način kako bi se omogućila njihova dinamika.

Učitelji bi trebali ponuditi priliku za razmišljanje i procjenu jer su bitni za održivo učenje u projektnom i aktivnom sudjelovanju. Bez toga bi pozitivne emocije i sjećanja mogla izblijediti, ostavljajući mali utjecaj na kompetencije demokratske kulture.

Ravnatelji i nastavnici škola trebaju biti svjesni u kojoj mjeri sudjelovanje učenika ovisi o njihovoj podršci. U našim svakodnevnim izborima i odlukama svi smo čimbenici spontanosti.