Ocjenjivanje je puno više od testiranja i kontroliranja

Čini se da je ocjena kraj utrke. Čini se da je vrednovanje poput otkucaja srca u živom tijelu. Njihova upotreba može učiniti Vašu ulogu ravnatelja noćnom morom ili Vam može poslužiti kao prikladan alat. Kao i sve drugo u školi, to je pitanje kojem treba posvetiti ozbiljnu pozornost puno prije završnih ispita.

Testiranje nije vrednovanje

Učitelj ulazi u razred. Predstavlja problem, podvlači važne dijelove i čimbenike, objašnjava to što on/ona misli da treba objasniti i daje jedan ili dva primjera.

Učenik sluša i slijedi učiteljev tempo. Ide kući, pronalazi temu u udžbeniku, čita o temi, podvlači važne dijelove, pamti objašnjenje i rješava jednu ili dvije vježbe. Tijekom sljedeće lekcije, učitelj traži od učenika da ponovi dio posljednje lekcije. Na kraju formulira pitanja o cijelom poglavlju i očekuje da će učenici na njih odgovoriti u pisanom obliku. Netko mi nešto daje, ja se bavim time, stoga dajem to natrag. Davatelj provjerava točnost. Prema dijelovima koji nedostaju, on daje odgovarajuću ocjenu.

Ovo je sumativno vrednovanje, usredotočeno na postignuća u učenju, koja svi poznajemo iz područja testiranja i vrednovanja. Ova vrsta ocjenjivanja zahtijeva se u našim školskim sustavima da bi se osiguralo stupnjevito nagrađivanje. To je i sredstvo kontrole, ali ne i evaluacije jer zapravo mjeri učinkovitost poučavanja kao načina prenošenja i dijeljenja informacija.

Testiranje i kontroliranje imaju ozbiljne slabosti. Kriteriji za ocjenjivanje često su preopćeniti, pa ne mogu poslužiti za mjerenje ili su previše suženi te ne mogu poslužiti za raznolikost snaga i slabosti kod učenika. Ako uzmemo u obzir i subjektivnost osobe koja ocjenjuje postignuće učenika, tada se može dogoditi da isto postignuće dobije potpuno različite ocjene, a njihove će povratne informacije za učenika biti gotovo beskorisne.

Formativno i prognostičko vrednovanje.

Ne samo u ODG/OLJP, već i u svoj kvalitetnoj nastavi u cjelini, vrednovanje također uključuje učenike kao individue, njihove procese učenja (formativno vrednovanje) te kakvi bi se rezultati od njih mogli očekivati ​​(prognostičko vrednovanje). Ovi oblici vrednovanja uzimaju u obzir osobnost učenika i njihove specifične snage i potrebe za učenjem.

Kriteriji za vrednovanje više služe kao alati za analiziranje pogrešaka pojedinih učenika, nego za njihovo ispravljanje. Nastavnici razgovaraju s učenicima o tome kako prevladati svoje poteškoće, a učenici preuzimaju odgovornost za svoj napredak u učenju. Na ovaj način, formativno i prognostičko vrednovanje povezuje poučavanje i učenje s demokratskim vrijednostima, omogućavajući i ohrabrujući učenike da sudjeluju u demokraciji, da budu uspješniji i da poboljšaju svoje učenje.

Za detaljniji uvid u zbirno, formativno i prognostičko vrednovanje pogledajte http://living-democracy.com/hr/textbooks/volume-1/part-2/unit-5/chapter-2/lesson-3/.

Dijeljenje kriterija za vrednovanje s učenicima

Vrednovanje bi stoga trebalo biti dio demokratskog etosa škole. Iz toga slijedi da kriteriji moraju biti pravedni i jasni te moraju biti transparentni za polaznike. To ne služi samo obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava, već je i preduvjet dobrog poučavanja i učenja u svim predmetima. Nadalje, Vi i Vaše osoblje trebate razgovarati o opsegu vrednovanja i dogovarati se o njemu. Na primjer, usredotočuje li se vrednovanje samo na znanje i vještine ili uključuje i stavove i vrijednosti?

Samovrednovanje učitelja/nastavnika

Učitelji/nastavnici ne mogu pobjeći od svojih pojedinačnih perspektiva i kako oni utječu na ocjenu njihovih učenika. Stoga moraju biti svjesni da razlike u procjenjivanju jednog nastavnika od drugog mogu biti nepoštene za pojedinog učenika. Nastavnici bi trebali trajno promišljati o svojim postupcima vrednovanja, što se može postići kolegijalnim savjetovanjem i međusobnim povratnim informacijama. Druga je metoda preslušavanje povratnih informacija koje dolaze od učenika.
Treći je pristup samoprocjena. Prvi knjiga u serijalu priručnika za nastavnike ODG/OLJP, Obrazovanje za demokraciju, sadrži cjelovito poglavlje o vrednovanju učenika, nastavnika i škola, https://www.living-democracy.com/hr/textbooks/volume-1/part-2/unit-5/, a također sadrži kontrolni popis za samovrednovanje učitelja: https://www.living-democracy.com/hr/textbooks/volume-1/part-2/unit-5/chapter-2/lesson-8/