Metode – prikupljanje, grupiranje, određivanje prioriteta, glasovanje, traženje konsenzusa

Prikupljanje i grupiranje

U demokratskom procesu odlučivanja mogu se pojaviti mnoga gledišta, prijedlozi i ideje. Stoga predsjedatelj treba obraditi ta pitanja i tematski ih grupirati. To se može postići na plenarnim sjednicama bilježenjem i razvrstavanjem prijedloga na ploču ili flipchart kada sudionici iznose svoje gledište. U grupnom radu sudionici napišu svoje argumente na flipchartu i prezentiraju ih. Nakon što su iznijeli i raspravljali o svim pitanjima, potrebno je grupirati preklapajuće aspekte i jasno razlikovati jedan od drugog.

Glasanje i utvrđivanje prioriteta

Glasanje je tipičan postupak za donošenje demokratske odluke, pri čemu ishod obično određuje većina. Postoje različiti postupci za dobivanje većine glasova.

Najpoznatiji oblik glasovanja je podizanjem ruke ili zaokruživanjem jedne od nekoliko mogućnosti na glasačkom listiću. Koristan način glasovanja je da se nakon prikupljanja i grupiranja nekoliko stajališta, ideja ili prijedloga, svakom sudioniku podijeli određen broj različitih šarenih ljepljivih točki. Sudionici zatim na plakat ili ploču zalijepe točku na željene opcije. Mogu koristiti sve točke za jednu opciju ili ih rasporediti za više opcija. Također možete postaviti ograničenje od tri točke za jednu opciju, ako to ima smisla. Važno je prepoznati da sudionici mogu međusobno utjecati kad mogu vidjeti za što drugi glasuju, npr. prilikom podizanja ruke ili otvorenom dodjeljivanju točaka određenim opcijama. Kako bi se spriječila manipulacija moguće je zamoliti sudionike da zatvore oči prije podizanja ruku ili da podijele malo kamenja sudionicima i zatraže da ih bace u kutije pored zadanih opcija. Ovi su se postupci pokazali posebno korisnima u radu s malom djecom koja često gledaju što drugi rade prije nego što sami razmisle.

Traženje konsenzusa

Većina glasova uvijek daje pobjednike i gubitnike. Prilikom glasovanja za određena pitanja potrebno je imati na umu da potencijalni gubitnici također moraju sudjelovati u provedbi odluke. Zato treba pokušati uključiti i njihove interese ako je moguće, npr. putem kompromisa. Jedan od načina traženja takvog konsenzusa je pružanje četiriju mogućnosti za koje sudionici mogu glasovati. Pokazalo se da motivira kada kutovi u sobi predstavljaju različite mogućnosti (kutove sobe možete označiti malim plakatima), a sudionici se grupiraju u kutove po svom izboru.

Mogućnosti

1. Potpuno sam suglasan/suglasna.
2. Imam neke dvojbe oko toga, ali aktivno sudjelujem u provedbi.
3. Ne mogu se složiti s tim u ovom obliku. Moramo nešto promijeniti (npr. u formulaciji).
4. Nisam suglasan/suglasna potpuno (veto).

Ako jedna osoba glasuje za opciju 3, skupina mora izmijeniti i poboljšati trenutni prijedlog. Ako osoba glasuje za opciju 4, prijedlog je odbijen. Prednost ovog postupka je u tome što se nitko ne može povući iz odlučivanja ili biti zanemaren. Svi moraju doći s izjavom i otvoreno zauzeti svoje stajalište. Kod primjene ove metode s (malom) djecom u početku treba ponuditi samo dvije mogućnosti „suglasan/suglasna i nisam suglasan/suglasna (veto)“. Ako se samo jedno dijete ne usuglasi, djeca trebaju tražiti novo rješenje.