Primjer:

Parlamentarni izbori proizvode dobitnike i gubitnike. Većina formira novu vladu, manjina opoziciju. Prethodna vlada može izgubiti izbore, te na njeno mjesto dolazi nova, s različitim političkim stajalištima.

Pravila su jasna, no to nije dovoljno. Izborni sustav će funkcionirati tek kad ćemo moći biti sigurni da će gubitnici, manjina, prihvatiti rezultat. Ako to ne učine, izbori mogu izazvati nasilne sukobe, koji će razdijeliti društvo, umjesto da ojačaju koheziju među njegovim članovima.

Izborna kampanja pruža strankama mogućnost da građanima prenesu svoje ideje. No, što ako zastupljene stranke promiču rasističku, fundamentalističku ili antidemokratsku ideologiju?

Da bi izbori funkcionirali kao jedan od najbitnijih oblika sudjelovanja građana u demokratskom odlučivanju, društvu je očito potrebno mnogo više od pukog zakonskog okvira kojim se određuje održavanje izbora. Treba postojati povjerenje u politički proces i postupci kojima će se osigurati ispravno provođenje tih procesa.

Ovaj primjer pokazuje da demokracija ovisi jednako o nizu propisa kao i o stavovima građana prema demokraciji. Oni trebaju razumjeti i uvažavati sustav, a istovremeno i osjećati odgovornost za njegovu stabilnost. Stranke se međusobno trebaju ophoditi kao suparnici, no ne i kao neprijatelji. Samo u tom slučaju demokracija demonstrira svoju snagu kao jedini sustav u kojem je promjena vlasti moguća bez promjene političkog sustava.

Demokracija se sastoji od sustava institucija i procesa koji obuhvaćaju opće izbore, parlamentarnu zastupljenost i kontrolu vlasti sustavom provjera i ravnoteža. Neka ustrojstva uključuju neposredno sudjelovanje kroz referendume ili ustavni sud. Demokracija je pozornica, a građani su glumci, doslovno. Oni stoga trebaju biti voljni i sposobni odigrati svoju ulogu, i trebaju se poistovjetiti s političkim sustavom demokracije.

Demokracija je sustav institucija ukorijenjen u političkoj kulturi. Institucionalni sustav može uspostaviti okvir za političku kulturu, no ne može stvoriti, niti osigurati njegovu stabilnost. Isto načelo vrijedi i za autokratski oblik vladavine. Autokrat također ovisi o odgovarajućoj političkoj kulturi, utemeljenoj na politički povodljivim subjektima umjesto na aktivnim i angažiranim sustavima.