2.3 Poučavanje kroz demokraciju i ljudska prava – kultura demokracije u školama

Demokracija ne može postojati bez angažiranih demokrata.

Svaka generacija preuzima svoje demokratsko nasljeđe, i trebala bi ga razumjeti i uvažavati, te naučiti kako ga aktivno primijeniti. Zadaća je odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava, kao i odgoja i obrazovanja u cjelini, podržati i ohrabriti mladu generaciju da postanu aktivni i angažirani demokrati.

Kulturne tradicije sklone demokraciji se polagano razvijaju, kako je pokazalo povijesno iskustvo u mnogim zemljama. Najozbiljniju prepreku s kojom su suočeni državotvorni projekti u društvima koja su pretrpjela građanski rat, predstavlja odsutnost tradicije kulture demokracije. Obrazac demokratske institucije se, takoreći, može uvesti, no korijenje kulture demokracije ne može – ono treba doslovce iznicati iz kulturne baštine društva.

Iz tog se razloga politička kultura može koncipirati u konstruktivističkim kategorijama. Ostvaruje se kroz procese učenja i socijalizacije. Stoga je od velike važnosti upravlja li se školama demokratski ili autokratski, jer će se od učenika očekivati da nauče kako živjeti u, ili pod, oblikom vladavine kojem svjedoče u ranoj fazi života.

Škola kao mikro-društvo može podržati svoje učenike u stjecanju i uvažavanju ključnih elemenata kulture demokracije i ljudskih prava, uključujući sljedeća:

• Učenici su sposobni sigurno i samopouzdano prepoznati i izraziti svoje interese i stavove.
• Učenici se jedni prema drugima odnose s uzajamnim poštovanjem, uključujući slušanje tuđeg mišljenja i empatiju, odnosno spremnost i sposobnost mijenjanja perspektive.
• Učenici su sposobni riješiti sukob nenasilnim sredstvima, to jest pregovorima i kompromisima.
• Učenici uvažavaju funkciju institucionalnih okvira koji štite i ograničavaju njihova osobna prava i slobode. Oni dodaju “mekan”, neformalni element političke kulture “tvrdom”, formalnom elementu pravila.
• Učenici uvažavaju politiku kao praktično nastojanje s ciljem rješavanja problema koji zahtijevaju pozornost i odlučivanje.
• Učenici sudjeluju u procesu biranja predstavnika i formalnom procesu odlučivanja.
• Učenici primijenjuju nekonvencionalne načine utjecanja na procese odlučivanja, kao što su podizanje svijesti, aktivizam, lobiranje i samostalno rješavanje problema.
• Učenici preuzimaju odgovornost za svoje odluke i izbore, uzimajući u obzir njihov utjecaj na njih same, no i na ostale.
• Učenici su svjesni da će ukoliko ne sudjeluju u odlukama koje se na njih odnose, drugi ih učiniti umjesto njih, a ishod možda neće ići u njihovu korist.

Politička kultura je snažno povezana sa stavovima i vrijednostima koje mladi građani stječu kroz proces socijalizacije, uključujući i njihovo školsko iskustvo. Postoje i drugi faktori koji imaju jednako snažan utjecaj na proces socijalizacije mladih ljudi, osobito obitelj, vršnjaci i mediji. S druge strane, školska zajednica nudi djeci i adolescentima najranije mogućnosti stjecanja iskustva interakcije u društvu i u javnosti; možemo stoga pretpostaviti da škola posjeduje presudni utjecaj na način prenošenja demokratskog nasljeđa na mlade generacije. Učenjem i iskustvom u školskom ambijentu mladi ljudi mogu razviti navike i vještine za cjeloživotno sudjelovanje u demokratskim procesima i vrijednostima ljudskih prava, kako kroz formalne procese odlučivanja, tako i kroz svakodnevne interakcije.