Četvrta nastavna cjelina: KONFLIKT – Pravila za rješavanje konflikta

Četvrta nastavna cjelina: Ključni pojam –“Konflikt” (za osnovnu razinu)
Polazišne informacije za učitelje: Rješavanje konflikta na osnovnoj razini

Svakodnevni školski život pruža mnogo primjera konfliktnih situacija. Većina konflikata temelji se na općim stavovima učenika i na njihovoj nemogućnosti da se nose s pritiskom. Nekoliko oglednih primjera konfliktnih situacija:

• oduzimanje nečijih stvari;
• slučajno guranje ili dodirivanje;
• ići nekome na živce;
• ne dati mira ostalim kolegama u razredu;
• maltretirati jedni druge;
• teški oblici mobinga ili fizičkog/emocionalnog nasilja.

Učenici na osnovnoškolskoj razini koriste strategije rješavanja konflikta koje su drugačije od odraslih. Strategije isto tako variraju ovisno o dobi osnovnoškolaca. Mlađi učenici primjenjuju strategije koje uključuju fizičke reakcije (udaranje, itd.), agresivne reakcije, glasna verbalna argumentacija,  traženje pomoći od odraslih, odlaženje s mjesta konflikta, popuštanje i rezigniranost, praviti se da se ništa nije dogodilo, ili učiniti neku simboličnu gestu (kao što je rukovanje, dar itd.).

Stariji osnovnoškolci (stari 10 godina i više) koriste drugačije strategije rješavanja konflikta, kao što su: ignoriranje konflikta, razgovaranje jednih s drugima, traženje zajedničkog rješenja tako što se sagledaju obje perspektive, odgonetnuti tko je u pravu i tko je stoga „dobio“, pregovaranje dok svi ne budu zadovoljni s rješenjem.

Stručnjaci razlikuju tri glavna tipa rješavanja konflikta:

• fizičko rješavanje konflikta;
• jednostrano rješavanje konflikta (praviti se da se ništa nije dogodilo, ili učiniti neku simboličnu gestu);
• suradničko rješavanje konflikta (samo-reflektirajuće razmišljanje ili sposobnost razmatranja dviju perspektiva).

Lekcije u ovoj nastavnoj cjelini uzimaju u obzir te strategije rješavanja konflikta i temelje se na uvidima u razvojnu psihologiju. One su ključni element u pomoći učenicima da razviju razumijevanje individualnih kao i općih društvenih problema i konflikata i pomažu da uoče razliku između javnih i privatnih dobara. Rješenje problema će utjecati na veću skupinu ljudi ukoliko su problemi dio kategorije općih društvenih problema i konflikata. Na isti bi način rješenje individualnog problema ili konflikta trebalo utjecati na samo na pojedinca.

U osnovnoj školi, konflikti koji su gore opisani često su posljedica infrastrukture (nema dovoljno prostora), spola (odnosi dječaci-djevojčice), zajedničkog rada (različit tempo rada, različite razine, itd.) ili kao rezultat društvenog ponašanja (ne dopuštanje nekome da završi sa svojim govorom). Kad se ove četiri lekcije o konfliktu budu primjenjivale učitelji trebaju biti svjesni da stvari koje su teške za razred nisu nešto što se može obraditi u samo jednoj lekciji. Unatoč dogovoru oko pravila razredne komunikacije, problemi i konflikti se i dalje događaju. Stoga, konflikti i  rješavanje konflikta, a ujedno i osviještenost o problemima koji se odvijaju u svakodnevnom školskom životu, stvari su na koje se treba uvijek ponovo vraćati. Ukoliko učenici postanu aktivni sudionici u raspravi o uspostavi pravila, jedino će se tad moći identificirati s pravilima.

Cilj obrazovanja za demokratsko građanstvo je da se podupire razvoj kompetencije u tri područja. Ova nastavna cjelina ima sljedeći profil kompetencija:

Četvrta  nastavna cjelina: Konflikti

Pravila pomažu da se riješe konflikti

Rješavanje konflikta na osnovnoj razini