Druga lekcija: Škola je život: živjeti ekološki?

Living Democracy » Textbooks » Odrastanje u demokraciji » Sedma nastavna cjelina: ODGOVORNOST – Ja postajem eko… moja škola sudjeluje! » Druga lekcija: Škola je život: živjeti ekološki?

Koliko je ekološka naša škola?

Odgojno-obrazovni ciljevi The students realise that their school is not only a place of learning but also a place for living. They plan to take (ecological) responsibility for this “living space”.
Zadaci za učenike Planiraju i razvijaju razne mogućnosti za ekološko ponašanje.
Nastavni materijali Priručnik.
Metode Grupne prezentacije, plenarna rasprava.

 

Polazišne informacije

Učiti o ekologiji znači živjeti ekološki. Na taj način, škola postaje mjesto aktivnog građanstva. Aktivno građanstvo se najbolje uči kroz djelovanje – individualnim potrebama mora se pružiti prilika samostalnog istraživanja pitanja demokratskog građanstva i ljudskih prava, umesto da im se kaže kako se moraju ponašati ili misliti.

Odgoj za demokratsko građanstvo nije samo apsorpcija činjeničnog znanja – u ovom slučaju kako spasiti okoliš i spriječiti daljnje štete – već praktično razumijevanje, vještine i sposobnosti, osobni stavovi i vrijednosti.

Medij je poruka – učenici mogu više toga naučiti o demokratskom građanstvu putem primjera koje im njihovi školske kolege i učitelji iznose o načinu organiziranja (ekološkog) školskog života, nego što bi to kroz formalne metode poučavanja.

Opis lekcije

U drugom dijelu ove nastavne cjeline, učitelj bi trebao osigurati da se teme usredotoče na lokalni kontekst. Prvo, učitelj mora iznijeti kratki sažetak prethodne lekcije. Trebalo bi biti jasno da je za kvalitetno funkcioniranje zajednice potrebna odgovornost koja je podijeljena između velikog broja ljudi.

Škola je predstavljena kao zajednica u kojoj se odvija proces obrazovanja i života. Stoga se ona može promatrati kao polis, ili grad-država, u kojem se moraju rješavati, na primjer, socijalni i ekološki problemi. Između ostalog, škola također treba postati uzor za ekološke smjernice i postupak te se treba ozbiljno razmotriti koji je najbolji način da se to postigne.  Postoje vrlo praktični aspekti preuzimanja odgovornosti. Učenicima se daje zadatak da razmisle o područjima školskog života u kojima se može poboljšati ekološki postupak i na koji način sami učenici mogu tome doprinjeti.

Idući zadatak se poduzima u grupama od po četiri učenika. Svaka grupa dobije ključan pojam i zapisuje na listu pitanja o tome pojmu, poput sljedećih: (ovdje se koristi pojam „smeća“):

  • Koju vrstu smeća naša škola proizvodi?
  • Kuda se ono otprema?
  • Tko je odgovoran da se to provede?
  • Na koji način se količina smeća može smanjiti?
  • Na koji način mogu ja ili moji kolege tome doprinijeti?

Za ovaj zadatak tjedan nakon lekcije trebao bi biti vremenski okvir za istraživanje i zadaću. Ukoliko učitelj želi da to bude kraći vremenski period, ona ili on morati će samostalno provesti istraživanje i prikupiti relevantne informacije. Učenici samostalno sastavljaju listu koju će predstaviti svojim kolegama na „eko-zidu“.

Lista mogućih ključnih pojmova za grupe:

  • smeće;
  • smanjivanje otpada;
  • energija;
  • voda;
  • prijevoz;
  • zdravlje;
  • školsko zemljište;
  • bio-raznolikost;
  • održivost našeg svijeta;
  • opće ekološke mjere.