Pojmovni okvir priručnika: ključni pojmovi

Ključni pojmovi u odgoju i obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava – alati za aktivnog građanina

Stavljajući naglasak na pojmove, ova knjiga slijedi klasični didaktički pristup građanskom odgoju i obrazovanju i ostalim područjima obrazovanja. Pojmovi su izvedeni iz teorije, ali oni ne stvaraju sistematski teoretski okvir u poučavanju i učenju. Štoviše, oni su izabrani jer su korisni alati za učenika.

Pojmovi nude kognitivne strukture koje omogućavaju učenicima da spoje novu informaciju u smisleni kontekst te da ga lakše zapamte (konstruktivno učenje). Ovo se posebno odnosi na činjenice koje bi učenici inače trebali naučiti napamet. Pojmovi također pomažu kod čitanja novina ili slušanja vijesti, jer svaki problem postaje smislen kad se poveže s pojmom kao što je demokracija, moć, sukob ili odgovornost. Pojmovi su, dakle, neophodni za obrazovanje informiranog građanina. Ali oni ne daju samo strukturu kognitivnom učenju; oni su također značajni za razvoj vrijednosti i učenja vještina. Te veze su pokazane u svim cjelinama ove knjige, kao što će biti detaljnije pokazano kasnije.

Učenici koji su naučili postavljati pitanja vođeni ključnim pojmovima u odgoju i obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava će biti bolje opremljeni za rad s novim informacijama i novim problemima u budućnosti (cjeloživotno učenje). Učenje koje se zasniva na pojmovima također  priprema učenike za naprednije učenje na akademskoj razini gdje se mogu susresti s teorijama koje pojmovi donose.

Kako učenici razumiju i koriste ključne pojmove?

Razmišljanje i učenje je usko vezano s povezivanjem konkretnog s apstraktnim. Pojmovi su apstraktni, općeniti proizvodi analize i zaključivanja. Učenici mogu pojmove shvatiti koristeći dva pristupa, deduktivni ili induktivni. Deduktivni pristup počinje pojmom koji se predstavlja lekcijom ili tekstom, a onda se primjenjuje na nečem konkretnom, na primjer, problemu ili iskustvu. Induktivni pristup ide u suprotnom smjeru, počinje nečim konkretnim i nastavlja se do apstraktnog. Čitatelj će primijetiti da cjeline u ovoj knjizi općenito slijede induktivni način.

Ključni pojmovi u ovoj knjizi se, stoga, razvijaju iz konkretnih primjera – često priča ili izvještaja slučajeva. Kada učenici raspravljaju o onome što primjer predstavlja, oni traže pojam koji može sažeti te općenite aspekte. Nastavnik odlučuje kada i kako uvodi pojam.

Pojmovi su alati razumijevanja koje učenik može primijeniti na novim temama. Što češće koriste pojam, bolje će ga razumijeti, te će veze i poveznice (kognitivne strukture) postati sve snažnije. Učenici mogu povezati nove informacije okviru razumijevanja koji su već razvili radije nego da uče napamet izolirane činjenice.

Kako se ovaj priručnik može prilagoditi?

Cjeline opisuju prvi od dva važna koraka učenja, prelazeći od konkretnog prema apstraktnom. Oni nude alate i prepuštaju nastavnicima i učenicima odluku o tome kako će ih koristiti. Ovo je drugi korak od apstraktnog natrag prema konkretnom. Ne razlikuju se samo potrebe i interesi učenika – problemi i materijali, institucionalni okvir i obrazovne tradicije također variraju od države do države. To je polazište za prilagodbu ovog priručnika.

Cjeline u ovoj knjizi nude alate koji podupiru političku pismenost, učenje vještina i razvijanje stavova.  Oni se ne odnose na probleme ni u jednoj određenoj državi u nekom određenom trenutku, ali čitatelj će često pronaći prijedloge za nastavnike ili učenike kako bi prikupili materijale  koji povezuju cjeline kontekstu koji odgovara njihovim državama. Urednici i prevoditelji kao i nastavnici trebaju biti svjesni ove praznine, koja je namjerno ostavljena. Baš kao što svaka država razvija svoju vlastitu tradiciju demokracije, koja je ukorijenjena u njenu kulturalnu tradiciju i razvoj društva, svaka zemlja, također, mora razviti svoju odgovarajuću verziju odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava dodajući osvrt na svoj obrazovni i školski sustav, institucionalni okvir svog političkog sustava, političke probleme i procese donošenja odluka.

Koji su ključni pojmovi uključeni o ovaj priručnik?

Karta pojmova koja se nalazi ispod, napravljena u koncentričnim krugovima pokazuje koji su osnovni pojmovi uključeni po cjelinama u ovom priručniku.

Demokracija je središte karte kako bi pokazala da je ovaj pojam prisutan u svakom kontekstu odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava. Sudjelovanje aktivnih građana u demokratskom društvu je glavni cilj odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava, a to se pokazuje središnjim položajem ovog pojma.

U sljedećem krugu su navedena tri ključna elementa demokracije: prava, odgovornosti i pravda. Oni se odnose na tri međusobno ovisna i važna uvjeta koja su potrebna ako demokracija želi uspjeti.

Građanima moraju biti zagarantirana, i moraju aktivno koristiti, osnovna ljudska prava koja im omogućuju sudjelovanje u procesima donošenja odluka – na primjer pravo na glasovanje, sloboda izražavanja, sloboda medija, ravnopravnost pred zakonom i pravo glasa većine. Demokracija je natjecateljska – postoji natjecanje interesa, ideja i vrijednosti, a vrijedna roba je rijetka. Kakogod, mogućnost utjecanja na donošenje odluka, posebno u konkurentnim tržišnim ekonomijama, je nejednako raspoređena, a u društvima postoji nejednaka raspodjela blagostanja i mogućnosti. Političko je pitanje trebaju li se, i do koje mjere, ispravljati rezultati ekonomske i društvene distribucije (socijalna pravda). Građani mogu i trebaju koristiti svoje pravo zaštite svojih interesa, ali nijedna zajednica ne može preživjeti ako njeni članovi nisu spremni brinuti jedni za druge ili za njihove zajedničke interese (odgovornost). Ovaj kratki crtež pokazuje da pojmovi ne stoje zasebno, nego su međusobno povezani što im omogućuje da budu izjednačeni, i zbog toga, razumljivi.

Drugi pojmovi, složeni u vanjskom krugu, su povezani s ovim središnjim pojmovima te međusobno na mnoge načine.

Strelice koje pokazuju prema vani znače da se svi ovi pojmovi mogu koristiti kad se nosimo s različitim pitanjima – moralnim, socijalnim, ekonomskim, pravnim, političkim i ekološkim.

Osnovni pojmovi i dimenzije učenja u odgoju i obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava

Osnovni pojmovi su povezani kako s temom cjelina tako i s tri dimenzije učenja u odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava koje su već istaknute u uvodu. Sljedeća tablica pokazuje kako cjeline doprinose učenju o, kroz i za demokraciju i ljudska prava. Tablica također pokazuje kako i zašto su cjeline raspoređene u četiri naslova koja se odnose na ključne aspekte odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava:

1. Pojedinac i zajednica;
2. Preuzimanje odgovornosti;
3. Sudjelovanje;
4. Moć i vlast.

Cjeline, raspoređene u ova četiri naslova, formiraju niz. Prvi dio počinje s pojedincem i tada se naglasak stavlja na društvo – društveno međusobno djelovanje, stereotipe, različitost i pluralizam, pluralizam i sukob. Drugi dio postavlja pitanje tko treba preuzeti odgovornost u zajednici. U trećem dijelu, sedma cjelina (Stvaranje novina) stoji zasebno, jer je ova cjelina najbliža djelovanju u zajednici – u ovom slučaju , školskoj zajednici. Konačno, četvrti dio obrađuje zakon, pravni sustav i politiku, na općoj razini i u kontekstu školskog parlamenta.

Svrstavanje cjelina prema ključnim aspektima daje nastavniku više fleksibilnosti u planiranju nastave. Pitanja koja učenici postave u jednoj cjelini često prethode promjeni motrišta u sljedećoj cjelini, što nastavniku dopušta da bolje odgovori na potrebe učenika.

Kako je gore opisano, sve cjeline u ovom priručniku slijede induktivni pristup. Tablica prikazuje kategorije koje se povezuju s ovim ključnim pojmovima unutar cjelina (učenje o demokraciji i ljudskim pravima). Druga dimenzija učenja o odgojz i obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava, razvoj demokratskih stavova i vrijednosti je izravno vezana za Drugi dio, Preuzimanje odgovornosti. Kakogod, postoji vrijednosna dimenzija u svakoj cjelini kako pokazuje stupac „Poučavanje kroz demokraciju i ljudska prava“. Treća dimenzija učenja o odgoju i obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava,  učenje o tome kako sudjelovati u zajednici (učenje za demokraciju i ljudska prava) se također javlja u svakoj cjelini, dok peta cjelina najsnažnije naglašava ovu dimenziju.

Nastavni planovi uključuju dijelove o konceptualnom učenju. Tu nisu samo objašnjenja ključnih pojmova, nego se uvode i drugi pojmovi koji su bitni za kontekst lekcije.

Pojmovna slagalica – model konstruktivnog učenja

Pojmovna slagalica se javlja kroz cijelu knjigu poput lajtmotiva. Ponovno se javlja na naslovnoj stranici svake cjeline, s dijelom koji se odnosi na ključni pojam te određene cjeline prikazanom u prednjem dijelu. Ovdje je devet slika složeno zajedno kako bi tvorili cijelu slagalicu. Ova slika se može iščitati na različite načine.

Prije svega, tekst u svakoj slici jasno pokazuje na koji pojam odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava je ilustrator, Peti Wiskemann mislio. Zatim, povezujući devet slika, slagalica pokazuje da je devet pojmova povezano na brojne načine i da stvaraju smislenu cjelinu.

Kakogod, slagalica daje dojam da je grupa ključnih pojmova u ovoj knjizi potpuna sama za sebe, te da se nijedan element ne može izostaviti niti dodati. Gledajući to iz ovog ugla može se učiniti da slagalica šalje pogrešnu poruku, predlažući da nijedan didaktički izbor nije napravljen u pojmovnom okviru ovog priručnika.

Naravno, ovih devet pojmova ne tvore zatvoreni sustav teorije ili razumijevanja. Štoviše, izabrani su jer smo smatrali da su posebno važni ili korisni. I drugi bi također bili zanimljivi, na primjer novac, moć ili ideologija. Priručnik nudi niz alata više nego teoriju i otvoren je za prilagodbu i dodatke.

S druge strane, pokušaj razumijevanja je potraga za značenjem, a konstruktivizam smatra proces učenja kao pokušaj stvaranja značenja. Učenici povezuju nove informacije s onim što već znaju i što su već razumjeli. Slagalica se, stoga, može gledati kao simbol toga kako učenik stvara značenje. Učenici će pokušati povezati ključne pojmove odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava jednog s drugim. Čineći to, stvorit će vlastitu slagalicu u svojim mislima, s različitim vezama i sami složiti elemente. Možda će otkriti nedostatke i veze koje nedostaju te postavljati pitanja koja idu dalje od cilja niza ključnih pojmova u ovoj knjizi. Njihovi rezultati će varirati, a slagalica će to odražavati pokazujući pojmove drukčijim redoslijedom nego što su prikazani u dijagramu ili tablici. Učenici mogu raditi greške dok kreiraju vlastite slagalice i stoga bi trebali podijeliti svoje rezultate u razredu. Ako je potrebno, učenik ili nastavnik bi ih trebali ispraviti (razgradnja).

Dok nastavnik bude koristio ovaj priručnik i pripremao nastavu, on ili ona će imati ideju kako su ovi pojmovi povezani i kako bi ih učenici mogli, ili trebali, razumjeti.

Kao što izreka kaže, slika vrijedi više od tisuću riječi. Stoga, ova slagalica može čitatelju reći mnogo o ključnim pojmovima u ovoj knjizi, o donošenju didaktičkih izbora i o konstruktivnom učenju.

Slike pomažu aktivnom čitaču (metaodraz)

Ovo poglavlje prikazuje apstraktnu ideju – pojmove. Autor ima težak zadatak da svoju poruku učini jasnom, a čitatelj ima težak zadatak da je shvati. Ovo zajedničko iskustvo autora i čitača ima dosta toga zajedničkog sa suradnjom između nastavnika i učenika. Stoga je u ovom poglavlju vrijedno naglasak staviti na komunikaciju između autora i čitatelja. Čineći to, još jednom koristimo induktivni pristup, naglasak stavljajući na konkretno, zajedničko iskustvo kako bismo dobili opći uvid koji se može primijeniti na druga područja, posebno poučavanje i učenje.

Istraživanje je pokazalo da mnogi korisnici knjiga gledaju slike i dijagrame prije nego prouče tekst. Snaga slika leži u njihovoj estetskoj privlačnosti u našim mislima i njihovoj koncentraciji informacija. Njihova loša strana je da se ova informacija prenosi neverbalno. Gledatelj može u svojim mislima stvoriti ideju koja je suprotna autorovoj namjeri.

Autor, čitatelj i poruka tvore trostranu vezu. U ovoj strukturi, jedan element uvijek nedostaje u vezi druga dva. Ovo znači da autor nema potpunu kontrolu nad porukom koju čitatelj stvara u svojoj glavi, baš kao što nijedan nastavnik ne može odlučiti što će učenik u konačnici zapamtiti ili zaboraviti. Kakogod, ako je čitatelj zainteresiran i želi saznati je li njegovo razumijevanje slike točno – odgovara li željenoj poruci autroa – tada bi autor trebao ponuditi tekst koji komentira ili objašnjava sliku.

Zanimljivo je usporediti strukturu komunikacije između autora i čitatelja s onom između nastavnika i učenika u modelu didaktičkih pristupa. Postoje strukturalne analogije i značajne razlike.

U oba slučaja postoji trostrana struktura komunikacije, što znači da nijedan element ili igrač ne dominira cjelinom. Autori komuniciraju sa svojim čitateljima putem medija kao što je ovaj priručnik. To je obično jednosmjerna komunikacija. Autor i čitatelj se rijetko osobnu susreću te autor ne dobiva redovnu povratnu informaciju. Autor nema potpunu kontrolu nad porukom koja se javlja u čitateljevim mislima. 

U razredu nastavnik nema potpunu kontrolu nad procesima učenja učenika. Kakogod, osobna veza između učenika i nastavnika omogućava trajnu povratnu informaciju, a osobnost nastavnika je najsnažniji medij u procesu učenja.

Gledajući sliku, čitatelj stvara poruku u svojim mislima i shvaća što može očekivati dok čita tekst koji je autor napisao. Možda će čitatelj shvatiti da je njegovo ili njezino shvaćanje slike potvrđeno ili će možda iskusiti dekonstrukciju nekih elemenata. Slike pomažu stvaranju dijaloga između autora i čitatelja koji se odvija u čitateljevim mislima. Kombinacija slike i teksta potiče aktivnog čitatelja – i mislioca.

Shvaćanje slika je ključa vještina u takozvanom informacijskom društvu i učenici bi trebali izvježbati tu vještinu. Stoga predlažemo da nastavnik podijeli ovu slagalicu s učenicima. Objašnjavanje slike je zadatak koji ostaje ili na nastavniku ili na učenicima. Nastavnik bi je mogao upotrijebiti kako bi učenike uveo u kurikulum koji ovaj priručnik nudi, ili možda kao sažetak na kraju školske godine. Učenici bi mogli izrezati slagalicu u devet dijelova i opet je spojiti prema stvarnom kurikulumu koji je stvoren u njihovim mislima. Dijeleći osobne kombinacije i veze dijelova slagalice te pojmova koje oni predstavljaju, učenici će postati svjesniji svojih vlastitih načina učenja i razumijevanja. Gledajući na to iskustvo na razini konceptualnog učenja, mogu shvatiti da sloboda mišljenja i izražavanja nisu jedini uvjeti demokratskog donošenja odluka, nego također čitanja i učenja.