Druga cjelina: Ravnopravnost – Jesi li ravnopravniji od mene?

Druga cjelina: Ravnopravnost

Jesi li ravnopravniji od mene?

Ravnopravnost kao pojam definira da svatko, bez obzira na godine, spol, rod, vjeru, etničku pripadnost itd., ima jednaka prava.

Predgovor Općoj deklaraciji o ljudskim pravima počinje riječima „priznavanje urođenog dostojanstva, ravnopravnosti te neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji je temelj slobode, pravednosti i mira u svijetu“. Pojam građanstva se ne može odvojiti od pitanja ravnopravnosti. Postojanje neravnopravnosti unutar ili između društava ometa uspješno građanstvo. Ideja ravnopravnosti je, stoga, u središtu obrazovanja za demokratsko građanstvo. Kao takva mora sagledati pitanje ravnopravnosti i trebala bi ovlastiti pojedince da djeluju protiv svih oblika diskriminacije.⁶

Različitost podrazumijeva pogled iznad ideje tolerancije kao iskrenog poštovanja za i poštivanje različitosti. Ona je središte ideje pluralizma i multikulturalnosti, i kao takva je kamen temeljac za demokratsko građanstvo. Demokratsko građanstvo stoga mora uključivati priliku da se ispitaju stajališta i izazovi predrasuda i stereotipa. Također mora osigurati da se razlika slavi i prihvaća unutar lokalnih, nacionalnih, regionalnih i međunarodnih zajednica.⁷

Solidarnost se može, na mnoge načine, gledati kao sposobnost pojedinaca da se maknu dalje od njhovog vlastitog prostora te prepoznaju i žele djelovati kako bi zaštitili i promovirali prava drugih. Ključni cilj demokratskog građanstva jest, također, da on treba osigurati pojedincima znanje, vještine i vrijednosti koje trebaju kako bi potpuno živjeli unutar svojih zajednica. Kako je ranije istaknuto, djela solidarnosti su usko vezana uz ideju djelovanja. Kakogod, solidarnost je više stvar uma nego stvar ponašanja.⁸

Predrasuda je procjena koju stvorimo o drugoj osobi ili ljudima bez da ih zapravo znamo. Predrasude mogu biti negativnog ili pozitivnog karaktera. One se uče kao dio naših procesa socijalizacije i vrlo ih je teško mijenjati ili istrijebiti. Stoga je važno da smo svjesni njihovog postojanja.

Diskriminacija se može provoditi direktno ili indirektno. Direktnu diskriminaciju karakterizira namjera diskriminiranja osobe ili grupe, kao kada ured za zapošljavanje odbije romskog kandidata ili kada trvrtka za iznajmljivanje ne iznajmljuje stanove imigrantima. Indirektna diskiriminacija naglasak stavlja na utjecaj politike ili mjere. Događa se kada naoko neutralna provizija, kriterij ili ponašanje stavlja osobu ili određenu manjinu u de fakto neravnopravan položaj u usporedbi s drugima. Primjeri mogu ići od minimalnih uvjeta o visini vatrogasaca (što bi moglo isključiti mnogo više ženskih nego muških kandidata), do trgovačkog centra koji ne zapošljava ljude u dugim suknjama, ili vladinog ureda ili školskih propisa koji zabranjuju ulaz ili prisutnost ljudi koji nose marame. Ova pravila, naoko neutralna koja se odnose na etničku ili vjersku pripadnost, mogu značiti pretjeran nepovoljan položaj članova određenih manjina ili vjerskih skupina koji nose duge suknje ili marame.⁹

Pojam „rod“ se odnosi na društveno stvorene uloge muškaraca i žena koje im se pridodaju zbog njihovog spola. Rodne uloge, stoga, ovise o određenim društveno-ekonomskom, političkom i kulturalnom kontekstu i na njih utječu drugi čimbenici uključujući rasu, etničku pripadnost, društveni položaj, seksualnu orjentaciju i dob. Rodne uloge se uče i poprilično se razlikuju unutar ili među kulturama. Za razliku od osobnom biološkog spola, rodne uloge se mogu promijeniti.¹⁰

Ekonomska i socijalna prava se većinom zanimaju za uvjete koji su potrebni za puni razvoj pojedinca i udjela za prikladni standard života. Često se nazivaju „drugom generacijom“ ljudskih prava, puno ih je teže nametnuti, jer se smatra da su ovisni o raspoloživim sredstvima. Oni uključuju prava kao što su pravo na posao, pravo na školovanje, pravo na odmor i pravo na prikladan standard života. Ova prava su međunarodno istaknuta u Konvenciji o ekonomskim i socijalnim pravima koju je prihvatila Skupština Ujedinjenih naroda 1966.¹¹

Različiti ljudi imaju različita mišljenja i stavove kad se radi o tome kako bi se naše društvo trebalo nositi s pitanjima socijalne pravde. Ova mišljenja i stavovi se općenito mogu podijeliti u tri kategorije:

• Darviniste, koji misle da su pojedinci u potpunosti odgovorni za svoje probleme i treba ih pustiti da se sami nose s njima. Oni vjeruju da ljudi trebaju poticaje kako bi se više trudili. Darwinisti ostaju izvan arene socijalnih prava.
• Simpatizeri, koji suosjećaju s onima koji pate i žele napraviti nešto kako bi olakšali njihovu bol. Oni socijalna i ekonomska prava vide kao poželjne političke ciljeve više nego ljudska prava. To često rezultira pristupom s visoka prema ljudima koji su u teškim socijalnim uvjetima.
• Tražitelji pravde, koji smatraju da se prema ljudima ponašamo nepošteno, uvelike kao rezultat vladinih odluka. Oni vjeruju da moraju mijenjati političke i ekonomske sustave tako da ljudi nisu prisiljeni živjeti u siromaštvu.¹²

DRUGA CJELINA: Ravnopravnost

Jesi li ravnopravniji od mene?

6. U “Rječnik pojmova za obrazovanje za demokratsko građanstvo”, Karen O’Shea, Vijeće Europe, DGIV/EDU/CIT (2003) 29.
7. Isto
8. Isto
9. Isto
10. Isto
11. Iz “Rječnik pojmova za obrazovanje za demokratsko građanstvo”, Karen O’Shea, Vijeće Europe, DGIV/EDU/CIT (2003) 29.
12. Preuzeto iz “Dužnosti bez granica. Ljudska prava i globalna socijalna pravda”, Međunarodno vijeće za politiku ljudskih prava.