Druga lekcija: Vesnina priča
Living Democracy » Textbooks » Živjeti u demokraciji » Prvi dio: Pojedinac i zajednica » Druga cjelina: Ravnopravnost – Jesi li ravnopravniji od mene? » Druga lekcija: Vesnina pričaKako bismo reagirali da se to dogodi nama?
| Obrazovni ciljevi | Učenici postaju svjesni predrasuda i diskriminacije u društvu. Učenici mogu razumjeti motrište žrtava diskriminacije. Učenici su sposobni reagirati u situacijama diskriminacije. |
| Učenički zadatci | Učenici raspravljaju o slučaju diskriminacije i uspoređuju ga sa situacijom u njihovoj državi. |
| Sredstva | Kopija materijala za učenike 2.1. (s pitanjima) za svakog učenika. |
| Metode | Grupni rad koji se zasniva na tekstu. |
Ključni pojamDiskriminacija je rašireni oblik ponašanja u društvu. Nisu samo vlasti uključene u diskriminaciju, već i mnoga druga tijela i pojedinci. Započinjući s istinitom pričom o diskriminaciji, lekcija učenicima daje mogućnost da razmisle o svom vlastitom ponašanju. |
Nastavni plan
Nastavnik može pročitati naglas kopiju materijala za učenike 2.1 ili dati učenicima kopiju da je sami pročitaju.
Vesnina pričaVesna, Romkinja, priča što joj se dogodilo: Vidjela sam oglas za prodavača u izlogu dućana odjeće. Željeli su nekog između 18 i 23. Ja imam 19 pa sam ušla i pitala voditeljicu o poslu. Rekla mi je da se vratim za dva dana jer se nije prijavilo dovoljno ljudi. Vratila sam se dva puta i uvijek mi je govorila isto. Gotovo tjedan dana poslije vratila sam se u dućan. Oglas za posao je još bio u izlogu. Voditeljica je bila prezauzeta da me vidi, ali mi je rečeno da je mjesto popunjeno. Nakon što sam izašla iz dućana bila sam tako uzrujana da sam upitala svoju prijateljicu koja nije Romkinja bi li ušla i pitala za posao. Kada je izašla rekla je da su joj rekli da se vrati na razgovor u ponedjeljak.“ |
Nakon što su svi učenici čuli ili pročitali priču, nastavnik dijeli učenike u grupe od četvero ili petero i kaže im da rasprave o sljedećim pitanjima (materijal uključuje ova pitanja; ako je nastavnik priču prezentirao usmeno, on ili ona bi trebao napisati pitanja na ploču ili stalak s pločom):
- Kako bi se vi osjećali da se vama dogodilo ono što se dogodilo Vesni? Kako biste reagirali da vam prijatelj kaže da je on pozvan na razgovor?
- Što mislite zašto se voditeljica ponijela na ovaj način? Smatrate li da je ovo bio oblik diskriminacije? Zašto (ili zašto ne)?
- Što je Vesna mogla napraviti u vezi toga? Mislite li da je mogla promijeniti situaciju? Što su drugi ljudi mogli napraviti za nju?
- Očekujete li da zakon napravi nešto u vezi ovakve situacije? Što bi zakon trebao reći?
- Bi li se ovo moglo dogoditi i u vašoj zemlji? Ako da, na koje grupe bi to utjecalo?
Nastavnik zatim pita učenike da daju početni odgovor na pitanja. To može napraviti na način da svaku grupu pita jedno pitanje ili da grupe daju kratke odgovore na više od jednog pitanja.
Nastavnik zatim kaže učenicima da se Vesnina priča uistinu dogodila, prije više od deset godina, a kasnije, kad je upitana za razlog svog ponašanja, voditeljica trgovine je rekla:
Odgovor voditeljice“Smatrala sam da bi Vesni bilo teško raditi ovdje zbog udaljenosti koju bi morala proputovati do posla svaki dan. To bi bilo dvanaest-kilometarsko putovanje sa dva autobusa. Teško je voditi dućan ako osoblje stalno kasni. Radije bih zaposlila nekog iz ovog područja. Osoba kojoj sam dala posao se činila sasvim u redu.“ |
Nastavnik kaže učenicima da Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava (članak 14) kaže: „Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost.“; a članak 2. Opće deklaracije o ljudskim pravima kaže: „Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez ikakve razlike glede rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ili neke druge okolnosti.“
Nastavnik zatim pita učenike što ovi tekstovi znače u odnosu na Vesninu situaciju. Kako bi završio sat, nastavnik kaže učenicima kako je zapravo Vesnina priča završila.
Zaključak Vesnine pričeVesna je predala svoj slučaj posebnom Europskom sudu, koji provodi zakone o diskriminaciji. Sud se složio da je ona diskriminirana. Još nekoliko ljudi koji su živjeli daleko od dućana su bili na razgovoru. Djevojka koja je dobila posao je imala samo 16 godina, bjelkinja je, i živjela je na istoj udaljenosti od dućana kao i Vesna. Dućan je morao Vesni isplatiti novac za povredu njenih osjećaja.“ |
Kao nastavak, nastavnik kaže učenicima da napišu pismo voditeljici dućana ili gradonačelniku grada. On/ona bi im trebao pomoći da oboje napišu sa svog osobnog motrišta te sa motrišta Europskog suda za ljudska prava. Važno je da bi cijeli razred trebao vidjeti pisma, tako da bi se rasprava mogla održati i van redovne školske satnice.
