Treća lekcija: Kako se ljudi razlikuju?

Koliko su različite ljudske potrebe?

Nastavni plan

Nastavnik razredu čita priču (materijal za učenike 3.2). Ova priča se odnosi na niz kompleksnih pitanja, koji mogu promaknuti učeničkoj pažnji ako priču ne prouče dublje. Kako bi im pomogao, nastavnik učenicima dijeli materijal za učenike 3.3 i objašnjava sljedeći zadatak.

Učenici rade u parovima kako bi nabrojali što više problema s kojima se suočava osoblje koledža Hope. To zapisuju u obliku bilježaka u prvi stupac materijala („Problemi“). Zatim predlažu načine kako se s problemima mogu nositi („Rješenja“), a u treći stupac („Odgovornosti“) dodaju za koga misle da je odgovoran da ta rješenja provede. Posljednji stupac može ostati prazan do sljedeće faze.

Učenici zatim prezentiraju, uspoređuju i raspravljaju o svojim rezultatima. Kao dodatak učeničkim prezentacijama, neki učenici bi trebali pripremiti materijale na stalku s pločom s istim stvarima kao i na materijalima za učenike. Ako na raspolaganju postoji grafoskop materijal se može kopirati na folije koje parovi mogu ispuniti.

Rasprava u razredu

Učenici mogu postaviti neka od sljedećih pitanja, ili nastavnik može započeti raspravu postavljajući ih:

• Mislite li da je ravnateljica postigla svoj cilj da se prema svakom učeniku ponaša jednako?
• Mislite li da je ravnateljica trebala poštivati vrijednosti roditelja izbjeglica i odvojeno poučavati dječake i djevojčice? Razmislite o argumentima za i protiv.
• Bi li bilo bolje da su djecu izbjeglice učili odvojeno od ostalih učenika? Navedite prednosti i nedostatke svakog pristupa, prvo za učenike, a zatim za širu zajednicu.

Učenici bi trebali imati vremena da detaljno obrade jedno pitanje, a ne da raspravljaju o svima. Važno je da razumiju da, u pluralističkim društvima, ljudi imaju različite potrebe i to može dovesti do sukoba. Stoga je važno na pošten način riješiti te sukobe obraćajući punu pažnju na sve pojedince i skupine (za više detalja o rješavanju sukoba vidi četvrtu cjelinu). U ovom slučaju, škola se može gledati kao mikro-zajednica u kojoj mladi građani nailaze na istu vrstu problema koja postoje i u zajednici kao cjelini.

Sljedeća pitanja pokazuju kako je bogata ova studija te da su pitanja uistinu vrijedna proučavanja. Za daljnje proučavanje će biti potreban dodatan sat. Nastavnik mora odlučiti hoće li izabrati određene dijelove ovisno o raspoloživom vremenu i učeničkom zanimanju.

Koliko su različite potrebe djece za obrazovanjem?

Ključna pitanja na koja učenici moraju odgovoriti su, naravno, kako se ovi problemi mogu riješti i bi li škola trebala ignorirati neke od ovih problema (ako da, zašto).

Ova pitanja se mogu odgovoriti na dva načina: prvo, razmišljajući na čije će potrebe utjecati rješavanje ili ignoriranje nekog problema, i drugo, identificirajući one probleme koje može riješiti školska zajednica.

Slijedeći prvi smjer, učenici će bolje razumjeti specifične potrebe učenika izbjeglica (i lokalnih učenika) ako razmisle o sljedećem pitanju: „Koja ljudska prava – ili dječja prava – su zanijekana djeci izbjeglicama?“

Evo nekoliko kategorija obrazovnih potreba. Učenici bi trebali u priči pronaći primjere sljedećih potreba te ih zapisati u četvrti stupac u materijalu:

• emocionalne;
• za učenjem;
• vjerske;
• kulturne;
• jezične;
• fizičke.

Učenici moraju dati svoje primjere za svaku kategoriju.

Odgovornost i njene granice

Konkretna pitanja koja su se pojavila u priči bi trebala voditi do općenitije rasprave o jednakim pravima i obrazovanju.

Koliko je jednostavno svakom djetetu osigurati najbolje obrazovanje, prema njegovim ili njezinim potrebama? Što može napraviti škola i koji problemi zahtijevaju vanjsku podršku, na primjer, dodatno financiranje lokalnog vijeća?

Ovdje učenici slijede drugi put, i ova analiza vodi do važnog zaključka – tipično – složena pitanja se ne mogu riješiti samo jednim korakom, što u ovom slučaju znači, na primjer, proširivanjem škole, zapošljavajući posebno obučeno osoblje, itd. Takve mjere obrazovne reforme bi bile iznimno poželjne, ali one se nikad ne događaju jer ovise o političkim odlukama (na primjer kako dodijeliti više poreznog novca). Ljudi koji razmišljaju samo o poduzimanju tako naoko radikalnog koraka, zapravo, mogu završiti bez da išta naprave, osim prebacivanja krivnje na druge. S druge strane, stvari se mogu popraviti i malim koracima, što u ovom slučaju znači promatranje onih dijelova problema koje ravnateljica, nastavnik, učenici ili roditelji mogu sutra promijeniti – ako žele, ili ako se slažu.

Ovdje je važan treći stupac materijala. Tko je odgovoran, tj. tko ima moć da nešto promijeni? Učenici raspravljaju jesu li mali koraci – poboljšanja unutar školske zajednice – dovoljni, i gdje su njihova ograničenja. Također mogu razmišljati o kombinaciji malih, kratkoročnih koraka te većih koraka koji zahtijevaju više vremena.

Ovdje opet vrijedi da je „škola život“, mikro-društvo. Rasprava o strategijama za razvoj škole uvodi učenike u razmišljanje o političkom donošenju odluka i strateškom planiranju.

Škola je život

Učenici mogu usporediti koledž Hope sa situacijom u njihovoj vlastitoj školi koristeći sljedeću ideju.

„U vašoj školi, s kojim se preprekama u obrazovanju susreću neki učenici? Što mislite tko ima odgovornost za rješavanje ovih potreba (na primjer, vlada, ravnatelj, osoblje ili učenici)?“

Kako bi se riješilo ovo pitanje mogu se primijeniti različite metode. To može biti predmet plenarne rasprave, razgovor s drugim učenicima, ili se može povezati s projektom školskih novina (vidi petu cjelinu).

Pismeni zadatak

U procesu organizacije poučavanja i učenja, važno je biti siguran da su učenici razumjeli te da mogu primijeniti ono što su naučili. Jedan način da se to ostvari jest da se plenarna rasprava poveže s pismenim zadatkom. To učenicima daje mogućnost da razmisle o pitanjima o kojima se raspravljalo na plenarnom dijelu i može biti posebno korisno za sporije i temeljite učenike, koji često ostaju tihi u raspravi iako zapravo imaju puno toga za reći.

Nastavnik mora odlučiti koja tema najbolje odgovara učeničkoj razini razmišljanja i razumijevanja. Može biti dovoljno da učenici ponove raspravu i daju svoj vlastiti sud.

U zahtjevnijoj vježbi, učenici mogu mogu povezati ljudska prava i/ili pitanja neravnopravnosti u društvu, na primjer:

„Europska konvencija o ljudskim pravima i Konvencija o pravima djece navode je su vlade dužne svakom djetetu osigurati mogućnost obrazovanja.

• Objasnite mislite li da je škola ispunila ovu obvezu.
• Što je potrebno da bi djeca dobila obrazovanje koje zaslužuju?
• Što mislite čija je dužnost to osigurati?
• Koja su druga područja života pogođena kao rezultat neravnopravnosti u društvu?
• Raspravite.”

Predloženi rezultat plenarne rasprave (stalak s pločom, ispunjeni materijal)

Pomoć za koledž Hope