Druga lekcija: Zašto bi ljudi trebali poštovati zakon?

Living Democracy » Textbooks » Živjeti u demokraciji » Drugi dio: Preuzimanje odgovornosti » ŠESTA CJELINA: Odgovornost » Druga lekcija: Zašto bi ljudi trebali poštovati zakon?

Koji su najbolji razlozi za poštovanje zakona?

Obrazovni ciljevi Istražiti prirodu pravne odgovornosti ljudi.
Istražiti razliku između moralnih i pravnih obveza.
Učenički zadatci Učenici analiziraju moralnu dvojbu.
Učenici kritički ocjenjuju razloge pravne poslušnosti.
Učenici predlažu situacije u kojima bi  moralna obveza mogla nadmašiti obvezu poštovanja zakona

.

Sredstva Kopije priče „Schmittova dvojba“.
Papir za pisane zadatke.
Ploča.
Metode Zajednička analiza moralne dvojbe.
Analiza koju vodi nastavnik.
Pisanje priče.
Plenarna rasprava.

Ključni pojmovi

Zakon: Pravilo koje donosi lokalna ili nacionalna vlast.

Vladavina prava: U demokratskim društvima, vlast i oni koji imaju moć su podložni zakonima države. Moć demokratski mijenja odraz snaga prema pravilima ustava određene države, a ne kao rezultat sile ili rata. Ljudi imaju općenitu obvezu poštovati zakon jer se to demokratski odlučuje.

Pravna obveza: Obveze koje je ljudima dao zakon.

Moralna odgovornost: Osobne odgovornosti koje ljudi osjećaju, temelje se na njihovom uvjerenju o tome što je dobro, a što loše.

Nastavni plan

Nastavnik najavljuje priču „Schmittova dvojba“ i traži od učenika da rade u paru kako bi razmišljali bi li Schmitt trebao prekršiti zakon i ukrasti novac ili ne. Nastavnik zapisuje na ploču različita mišljenja o tome bi li Schmitt trebao ukrasti novac. Nastavnik kaže učenicima da izaberu mišljenje s kojim se slažu i pismeno dodaju svoje razloge:

  • Schmitt bi trebao ukrasti novac zbog…
  • Schmitt ne bi trebao ukrasti novac zbog…

Nastavnik bilježi na ploču razloge koje učenici kažu. Na primjer,

„ Trebao bi ukrasti novac jer je život njegove kćeri važniji od zakona koji kaže da se ne smije krasti“;

„Ne bi trebao ukrasti novac jer bi ga mogli uhvatiti“; ili

„Ne bi trebao ukrasti jer je loše kršiti zakon“.

Zatim se o različitim razlozima raspravlja u razredu. Zašto su različiti? Jesu li neki razlozi bolji od drugih? Zatim nastavnik traži da učenici nadopune rečenicu:

„Općenito je loše kršiti zakon zato što…“

Kao drugu alternativu nastavnik može tražiti od razreda da se sjete što više razloga zašto je loše kršiti zakon. Tipično, u odgovoru na ovo pitanje, ljudi dođu do niza odgovora, uključujući sljedeće:

„Loše je kršiti zakon zato  što:

  • te mogu uhvatiti i kazniti;
  • zakon štiti ljude od štete i loše je naštetiti ljudima;
  • svi bi podivljali da ih zakon ne spriječi;
  • kršenje zakona umanjuje povjerenje među ljudima;
  • društvo treba zakon i red da bi preživjelo, bez zakona bi vladao nered;
  • kršenje zakona krši pojedinačna ljudska prava, kao što je pravo na vlasništvo ili život.“

Nastavnik ističe da ljudi imaju niz razloga zašto poštuju zakon. Neki od njih imaju veze s vlastitim interesom, drugi razlozi pokazuju brigu za druge ljude, a neki pokazuju brigu za dobrobit društva kao cjeline (vidi bilješku ispod).

Kako bi prikazao ta načela, nastavnik može nacrtati niz od tri koncentrična prstena na ploču i napisati „ja“, drugi“ i „društvo“ u svakom prstenu, počevši od unutarnjeg prstena. Različiti razlozi bi se trebali napisati u odgovarajuće područje.

Nastavnik ističe da pravna poslušnost nije nužno znak „dobrog građanina“. Mnoga loša djela su počinili ljudi koji su zapravo poštovali zakon, govoreći da su samo „izvršavali svoju obvezu“. S druge strane, priča pokazuje da s vremena na vrijeme čak i dobri ljudi moraju razmisliti o kršenju određenog zakona zbog moralno opravdanog razloga.

Kako bi potpomogao učeničko razumijevanje teške ravnoteže između pravnih obveza i moralnih odgovornosti, nastavnik kaže učenicima da napišu vlastitu kratku priču u kojoj ljudi (iz dobrih razloga) razmišljaju o kršenju zakona. Primjeri mogu biti kršenje ograničenja brzine u hitnom slučaju ili opiranju zakona jer je to loše ili nepravedno.

Neki od učenika čitaju naglas svoje primjere na plenarnoj raspravi. Zatim nastavnik naglašava razliku između moralnih odgovornosti (koje ljudi preuzimaju sami kao dio njihovih vlastitih vrijednosti i uvjerenja) i pravnih obveza, koje nameću vlasti.

Napetosti između ove dvije vrste odgovornosti mogu dovesti do toga da građani kritiziraju neke zakone s kojima se ne slažu te da rade na tome da ih promijene. Mogu čak, u nekim slučajevima, odlučiti prekršiti neke zakone iz moralno opravdanih razloga. Povijest nudi mnoge primjere situacija u kojima su ljudi prekršili zakon kako bi prosvjedovali protiv njega ili kako bi se pobunili protiv tiranske vlasti. Nastavnik bi to trebao potkrijepiti nekim lokalnim primjerima. Trebao bi naglasiti da se takve stvari ne bi trebale događati olako zbog opasnosti umanjivanja vladavine prava, o kojoj ovise stabilne demokracije.

Bilješka

Moralna dvojba koja se nudi u ovoj lekciji nije različitia od poznate „Heinzove dvojba“ Lawrencea Kohlberga, američkog psihologa, iz 1950-ih. To je samo jedna od niza dvojbi koje su Kohlberg i njegovi suradnici stavljali pred mlade ljude u dobi od 10 do 25 godina otprilike svake tri godine. Rezultati su pokazali da vremenom mladi ljudi, prosječno, napreduju od zaključivanja koje je okrenuto njima samima, kada su bili mali, do zaključivanja koje je okrenuto osobi u ranom mladenaštvu. Zatim, u srednjem mladenaštvu, većina njih je pokazala napredak prema zaključivanju koje je usmjereno na društvo, iako kontekst i vrsta dileme mogu utjecati na zaključivanje ljudi u bilo koje doba. Mlađoj djeci se pokazalo da poštovanje pravila i zakona nije fleksibilno i da se ne zasniva na društvenoj svrsi nego isključivo na vlasti tvorca pravila. Do mladenaštva, mladi ljudi su svjesniji da zakoni imaju društvene svrhe, koje se mogu analizirati, preispitivati i kritizirati kao moralno loše ili nepoštene.