Treća lekcija: Čiji je to problem?

Kako se dijele društvene odgovornosti?

Nastavni plan

Nastavnik uvodi izmišljeno pismo lokalnim novinama. Ono sadrži pritužbe o dva društvena problema koji brinu stanovnike grada.

Nastavnik govori učenicima u razredu da: a) identificiraju probleme i b) naprave popis (za oba problema) ljudi koji bi mogli imati odgovornost. Nastavnik može pomoći u ovome crtajući okvir razmišljanja na ploči kako je prikazano ispod.

Tko je, na bilo koji način, uključen u ovaj problem?

Grupni rad

Prvi korak

Podijelite razred u grupe od tri ili četiri učenika. Dajte svakoj osobi u grupi broj bodova jednak broju uključenih strana.

Drugi korak

Svaki član grupe prvo dijeli bodove među stranama ovisno o tome što misle kako bi se odgovornost za problem trebala podijeliti. Na primjer, djeca i psi mogu ostati bez bodova, ali vlasnici pasa i političari bi mogli međusobno podijeliti bodove ili bi jedan od njih mogao dobiti više bodova od drugih.

Treći korak

Kada svaki član grupe donese odluku, po redu prezentiraju jedni drugima svoje ideje, dajući svoje razloge. Učenici u ovoj fazi mogu promijeniti svoje mišljenje. Konačno, svaka grupa zbraja bodove koje je dobila svaka strana. To predstavlja što grupa kao cjelina misli kako bi se odgovornost za ovaj problem trebala podijeliti.

Nastavnik raspravlja s cijelim razredom o zaključcima koje su donijele različite grupe. Nastavnik istražuje različita viđenja koja se prikazuju, tražeći od učenika da istaknu razloge za takve zaključke.

Ako vrijeme dopusti, ponovite vježbu s problemom otpada i smeća. Ili zamijenite problemom koji je važniji za lokalitet škole ili izazovniji prema sposobnostima grupe.

Bilješka

Problemi koji su prikazani u ovim primjerima su podobni za učenike koji još uvijek nisu iskusni u raspravi o političkim problemima. To je zato što su oni konkretni, vidljivi i relativno jednostavni za shvatiti (iako ih je još uvijek poprilično teško riješiti). Stariji ili sposobniji razredi mogu raspravljati o sofisticiranijim problemima, kao što su nezaposlenost ili rasizam, koristeći istu vrstu okviru razmišljanja.

Četvrti korak: Rasprava koja proizlazi iz vježbe

U konačnom plenarnom dijelu, nastavnik traži od učenika da razmisle preuzimaju li, općenito, ljudi dovoljno odgovornost za svoja djela. Ako ne, razmislite kako bi ih se moglo nagovoriti da to naprave. Hoće li obrazovanje pomoći na neki način? Ili je potrebno stvoriti nove zakone ili uvesti oštrije kazne? Ako bi lokalne ili nacionalne vlasti trebale prihvatiti odgovornost za određene probleme, pitajte učenike o mogućoj cijeni i kako bi se za to moglo platiti. Nastavnik također može tražiti od razreda da razmisle o ulozi mladih ljudi u rješavanju društvenih problema ove vrste. Bi li oni trebali biti izuzeti iz odgovornosti zbog svojih godina? Je li dobro da mladi ljudi ostave odraslima probleme u zajednici? Takva pitanja bi mogla biti osnova za osobni pismeni zadatak.

Nastavnik objašnjava potrebu da lokalni i nacionalni političari budu svjesni problema čim počnu nastajati. Politika često podrazumijeva bavljenje zajedničkim problemima kao zajednica. To ne znači da vlasti mogu riješiti svaki problem, a mnogi problemi ne bi čak ni nastali da ljudi preuzmu više odgovornosti za posljedice svojih djela.