8.1 Dodatne informacije za nastavnike: Integracija, ne kriminalizacija

Thomas Hammarberg, Povjerenik za ljudska prava, Vijeće Europe

U većini europskih država, tinejđeri ne prevladavaju u ukupnim statistikama o kriminalu. Također, razina maloljetničkog kriminala ostaje više ili manje stabilna iz godine u godinu na cijelom kontinentu.

To ne znači da je problem beznačajan. Zabrinjavajući trend o kojem su izvijestile neke države jest da su neki zločini, koje su počinili mladi prijestupnici, postali nasilniji ili općenito ozbiljniji. To je samo za sebe zabrinjavajući znak. (…).

U ovom trenutku u Europi postoje dva različita trenda. Jedan je da se smanji dob za kaznenu odgovornost i da se više mlađe djece zatvori. Drugi trend je – u duhu UN-ove Konvencije o pravima djece – da se izbjegne kriminalizacija i pronađu obiteljske ili druge društvene alternative za zatvor.

Ja ću govoriti u korist drugog pristupa. U njemu me podržava ne samo UN-ova Konvencija nego i Europska mreža pravobranitelja za djecu. U izjavi iz 2003. najmanje 21 državni pravobranitelj je istaknuo da su djeca koja su u sukobu sa zakonom prije svega djeca koja još uvijek imaju ljudska prava.

Predložili su da se dob za kaznenu odgovornost ne bi trebala sniziti, nego povećati –  s ciljem da postupno dođe do 18 – a sustavi koji se bave maloljetničkim prijestupnicima ispod te dobi trebali bi im suditi s iskrenim naglaskom na obrazovanje, reintegraciju i rehabilitaciju.

Konvencija o pravima djeteta – koju su ratificirale sve europske države – traži od vlasti da postave donju dobnu granicu ispod koje se treba smatrati da djeca nemaju sposobnost narušavati kazneno pravo. Ugovor ne navodi koja dob se smatra crtom gdje se treba povući granica. Kakogod, Odbor koji nadgleda primjenu Konvencije je izrazio zabrinutost zbog niske dobne granice u nekim državama. U većini europskih država, djeca se smatraju kazneno odgovorna u dobi između 12 i 15 ili 16, ali postoje i primjeri gdje je dobna granica sedam, osam i 10.

Iako je poruka Konvencije o pravima djeteta da bi se trebala izbjeći kriminalizacija djece, ovo ne znači da bi se prema mladim prijestupnicima trebalo ponašati kao da nemaju nikakve odgovornosti. Naprotiv, važno je da se mlade prijestupnike smatra odgovornima za njihova djela i, na primjer, da sudjeluju u nadoknadi štete koju su uzrokovali.

Pitanje koje se postavlja je koja vrsta mehanizma bi trebala zamijeniti standardni sustav kaznenog prava u takvim slučajevima. Procedure bi trebale prepoznati štetu koju žrtve osjećaju te bi trebale natjerati mladog prijestupnika da shvati da takvo ponašanje nije prihvatljivo. Takav odvojeni maloljetnički mehanizam bi za cilj trebao imati priznavanje krivnje te sankcije koje rehabilitiraju.

Proces kažnjavanja smatramo različitim od uobičajene kaznene procedure. U maloljetničkom pravu ne bi trebalo biti kažnjavanja. Namjera je uspostaviti odgovornost i, u isto vrijeme, promovirati reintegraciju. Mladi prijestupnik bi trebao naučiti lekciju i nikada ne ponoviti loše djelo.

Ovo u stvarnosti nije jako jednostavno. Zahtijeva inovativne i korisne zajedničke sankcije. Načelno, trebali bi biti uključeni roditelji prijestupnika ili drugi pravni skrbnik, osim ako to nije kontraproduktivno za rehabilitaciju djeteta. Kojigod proces bio, morala bi postojati mogućnost da će dijete osporiti optužbe ili se čak žaliti.

Zanimljiva procedura za „smještaj“ je uvedena u Sloveniji. Tamo se slučaj optuženog maloljetnika može prebaciti na posrednika ako se s tim slože tužitelj, žrtva i optuženi.

Posrednik pokušava postići dogovor koji bi bio zadovoljavajući kako za žrtvu tako i za optuženog te se na taj način izbjegava suđenje.

Jedan aspekt bi trebao biti dodatno naglašen: važnost brzog odgovora na prijestup. Odgođene reakcije – što je problem u nekoliko europskih zemalja danas – su posebno nepovoljne kada se radi o mladim prijestupnicima čija bi se loša djela trebala gledati kao poziv u pomoć. (…)

Thomas Hammarberg, Povjerenik za ljudska prava, Vijeće Europe, isječak iz „Dimenzija ljudskih prava u maloljetničkom postupku“, prezentacija održana na Konferenciji za državne tužitelje Europe, Moskva, 5.-6. srpnja 2006. Izvor: http://www.coe.int/t/commissioner/