Materijal za učenike 9.1: Kraljevstvo Sikkal

Sikkal je država smještena visoko u planinama. Soljećima je imala mali doticaj s ostatkom svijeta.

Iako je Sikkal samo sitno kraljevstvo, u posljednje vrijeme je pobudilo veliki interes. Uglavnom zbog neobičnog načina na koji je tamo društvo organizirano.

Za početak, u Sikkalu nitko nikada nije gladan. Ljudi Sikkala proizvode svoju vlastitu hranu i dijele je kome god treba. Kuće su osigurane besplatno za svaku obitelj. Veličina kuće ovisi o broju ljudi u obitelji. Plin za grijanje i kuhanje je besplatan, kao i redovni popravni servisi. Ako je itko ikada bolestan, doktor je uvijek nadohvat ruke. Svatko ide na besplatni liječnički pregled svakih šest mjeseci, a medicinski radnici redovito posjećuju stare ljude, obitelji s malom djecom i bilo koga drugog tko treba dodatnu skrb.

U Sikkalu su svima na raspolaganju dobre stvari u životu. Svaka obitelj dobije knjigu vaučera koje svake godine daju u zamjenu za različite luksuzne predmete, kao što su mirisi, namještaj ili začini. Vaučeri se mogu mijenjati odmah ili štedjeti neko vremensko razdoblje za nešto posebno.

Kako su ljudi Sikkala mogli organizirati sve te stvari? Davno prije nego se itko sjeća, Sikkalom je vladala kraljevska obitelj. Sadašnji kralj je Kralj Sik III. On odlučuje o broju radnika koji su potrebni za svaku vrstu posla, kao što su uzgoj hrane, gradnja kuća ili medicinska skrb. Ljudi koji rade te poslove se biraju za razdoblje od 5 godina i šalju se u posebne škole na školovanje. Poljoprivrednici se šalju u poljoprivredne škole, graditelji kuća u tehničke škole, zdravstveni radnici u medicinske škole, i tako dalje. Svi ostali radno sposobni su zaposleni kod kralja Sika u jednoj od njegovih kraljevskih palača.

Najnevjerojatnija stvar u Sikkalu je da ne postoji novac. Nikome se ne treba plaćati jer svi već imaju sve što im treba!

Možda ćete se zapitati žali li se itko ikad u Sikkalu na ovo uređenje. Zapravo, to se događa vrlo rijetko. Za ono malo ljudi koji se žale, zbrinjavaju se u psihijatrijskim ustanovama. Naposlijetku, bili biste ludi da se žalite na život u ovakvoj zajednici, zar ne?