4. Lekcija: Koje zanimanje mi odgovara?

Moji kriteriji za odabir zanimanja

 Opis lekcije

1. Učenici prihvaćaju ili odbijaju ponudu za posao

Nastavnik uvodi temu

Nastavnik uvodi temu, upućuje na preklopnik (flipchart) na kojem se nalazi trokut s ključnim odabirom. U prošloj lekciji učenici su raspravljali o složenosti koja prati ove tri odluke: zanimanje, partnera i obitelj.

U ovoj lekciji učenici će se usredotočiti na jedan od ta tri odabira – svoje buduće zanimanje.

Nastavnik objašnjava početak, naime, da učenici trebaju zamisliti da im je ponuđen neki posao. Nastavnik im daje karticu s ponuđenim poslom. Odlučuju hoće li ponudu prihvatiti ili ne.

Nastavnik uvodi metodu – jednostavnu simulaciju tržišta rada

Nastavnik učenicima dijeli radni materijal 1.3 i traži da ispune prvi redak: da li već imaju posao koji žele, ili, jesu li izvršili odabir? Ako ne, čekaju sljedeći korak.

Nastavnik objašnjava pravila. Kada učenici dobiju karitcu s ponuđenim zanimanjem, odlučuju da li će ga prihvatiti ili odbiti. Na radnom materijalu bilježe svoje razloge.

Mogu tražiti drugi posao. Mogu međusobno mijenjati posao, ili zamijeniti svoju karticu s jednom od kartica na nastavnikovom stolu. Bilježe sve poslove koji su im ponuđeni i daju obrazloženje za prihvaćanje odnosno odbijanje.

Ako pronađu posao koji vole, jednostavno zadrže karticu. Ako karticu stave na klupu bez uzimanja druge kartice, ostaju nezaposleni.

Prije nego što započne simulacija tržišta rada, učenici trebaju imati jasnu ideju o pravilima i svojim ulogama.

Nastavnik svakom učeniku daje jednu karticu sa zanimanjem. Mnogi će vjerojatno protestirati i odmah će se htjeti riješiti ponude. Ako je potrebno, nastavnik ih podsjeća na zadatak – da na radni materijal napišu razloge zbog kojih ne žele prihvatiti neko zanimanje.

Učenici sudjeluju u simulaciji tržišta rada – traže zanimanje kojim će se baviti

Kada su učenici dobili kartice sa zanimanjima, pušta ih se da samostalno rade. Nastavnik prati koliko je učenika prihvatilo ponudu i podsjeća ih da prave kratke bilješke prije nego što se međusobno mijenjaju za zanimanje.

2. Učenici razmjenjuju kriterije za odabir zanimanja.

Učenici prepoznaju osnovne kriterije za odabir zanimanja

Učenici sjede u obliku četverokuta, ili u krugu, kako bi olakšali komunikaciju.

Nastavnik poziva na dizanje ruku. Tko je prihvatio ponudu? Tko nije?

Zatim nastavnik traži da učenici formiraju grupe od četiri do šest učenika i razmijene kriterije. Njihov je zadatak da sastave popis s tri osnovna kriterija oko kojih se svi slažu.

Nakon pet minuta glasnogovornik grupe priopćava rezultat, a neki drugi član grupe bilježi njihove bodove na ploču ili preklopnik (flipchart). Bilježe se bodovi svih grupa kako bi se na taj način naglasila njihova važnost. Rezultat može izgledati ovako:

Učenici prepoznaju osnovne kriterije za odabir zanimanja

Ako su grupe ponavljale određene kriterije kod odabira zanimanja, učenici mogu smatrati da su oni naročito važni. Razmjenjuju mišljenja i objašnjavaju razloge.

Učenici mogu slijediti svoje osobne prioritete pa nije potrebno postizati suglasnost. Na primjer, visoka plaća može nekom biti važnija, dok drugi mogu inzistirati na slobodnim vikendima i fleksibilnom radnom vremenu. Međutim, postoji nešto što nastavnik mora nastojati približiti učenicima.

Svi želimo izbjeći nezaposlenost, tako da je sigurnost nekog zanimanja često najvažniji čimbenik. Međutim, poslovna kretanja se ne mogu predvidjeti pa će učenici posvuda nailaziti na konkurenciju. Učenici trebaju izabrati zanimanje, ili barem kategoriju zanimanja („pravo“, „medicina“) kada završe školu, a posao će tražiti nakon što završe studij ili obuku. Nitko ne može pouzdano predvidjeti kakve će mu biti šanse za četiri ili pet godina.

Zbog toga učenici trebaju uzeti u obzir dva kriterija:

1. Što me zanima i što bih voljela raditi?
2. U čemu sam dobar/dobra? Koje su moje prednosti? Što mogu najbolje raditi ako sam pod pritiskom konkurencije? Nastavnik učenicima daje dovoljno vremena da najprije razmisle o ovim stvarima te da potom odgovore.

Učenici raspravljaju o primjeni kriterija

Kod razmišljanja o tome kako primijeniti ova dva osnovna kriterija, učenici će vjerojatno postati svjesni teškoća koje ih prate. Na drugo gornje pitanje nije teško odgovoriti. Uz pomoć roditelja i prijatelja, kao i nastavnika, mogu istražiti svoj konkretan profil kompetencija.

Prvo pitanje je mnogo teže, jer su učenicima potrebne informacije o zahtjevima i usavršavanju. Nastavnici nisu stručnjaci za profesionalnu karijeru pa je škola tu ograničena i učenici sami trebaju pronaći potrebne informacije. Prema tome, stječu iskustvo sa slobodom izbora i izgradnjom identiteta što su vrlo zahtjevni zadaci.

U mnogim zemljama, škole pružaju pomoć svojim učenicima u praćenju raznih zanimanja. Ovaj model se predlaže kao dodatna pomoć koju će učenici, roditelji i poslovni ljudi pozdraviti i podržati.

Proširenje teme: uvid u zanimanje

Problemi s kojima se učenici susreću i na koji način im projekt omogućavanja uvida u zanimanje može pomoći

Učenici znaju koliko je važan izbor odgovarajućeg zanimanja za njihov budući život. Shvatili su koji su osnovni kriteriji za odabir, no shvatili su također da bez pouzdanih i ažuriranih informacija ne mogu procijeniti koji zahtjevi nekog konkretnog zanimanja se poklapaju s njihovom nadarenošću, kompetencijama i interesima. Projekt uvida u zanimanje na radnom mjestu može učenicima biti korisna pomoć u dobivanju takvih informacija.

Učenici istražuju zanimanje za koje smatraju da odgovara njihovim kriterijima. Provode nekoliko radnih dana sa stručnjakom. Prate što rade i s kim surađuju. Pomoću upitnika (vidi Radni materijal učenike 1.4) intervjuiraju njihovog poslovnog partnera. Ako je moguće, izvršavaju određene zadatke kako bi stekli iskustvo iz prve ruke (kao tijekom pripravničkog staža). Školski raspored je tako zamijenjen radnim satima na poslu. Prema tome, ako kirurg počinje operirati u 6 sati ujutro, učenik mora biti uz njega u operacijskoj dvorani (kako bi utvrdio, na primjer, može li uopće podnijeti kiruršku operaciju).

Na osnovu upitnika, učenici pišu izvješće. Izvješće se može predati nastavniku i ocijeniti, što učenicima daje dodatni poticaj da zadatak izvrše kako treba. Učenicima se savjetuje da dnevno vode bilješke i pišu izvješće tijekom radnog tjedna, a ne kasnije – primjer učinkovitog upravljanja vremenom.

Izvješće treba biti sustavni opis, a ne osobni dnevnik, kako bi se učenici prilikom odabira zanimanja usredotočili na osnovne kriterije.

Učenici sami trebaju pronaći svoje poslovne partnere, uz pomoć svojih roditelja, obitelji i obiteljskih prijatelja. Idealno bi bilo da u tu svrhu ne odlaze na radna mjesta roditelja ili rođaka.

Potpora škole i nastavnika

Učenik ima glavnu ulogu i odgovoran je za rezultat. Škola pruža mogućnost, utvrđuje okvir, odobrava projekt i rješava pravna pitanja (dozvola nadležnog ministarstva, osiguranje). U ranoj fazi, škola također kontaktira roditelje koji igraju vrlo važnu ulogu (vidi u nastavku).

Na zahtjev, učenicima se može dati pisana punomoć kada se prijavljuju za praćenje nekog zanimanja na radnom mjestu. Po okončanju projekta, direktor šalje pismo zahvalnosti svim partnerima koji su učenicima bili domaćini.

Ako je moguće, nastavnik bi trebao posjetiti učenike tijekom projekta. Nastavnik treba biti telefonski dostupan tijekom projekta kako bi u slučaju žurnosti mogao brzo reagirati.

Zadaci po završetku projekta

Preporučamo ocjenjivanje izvješća u svrhu naglašavanja njihove važnosti. Nastavnik se s poštovanjem treba odnositi prema izvješćima budući da se radi o osobnim dokumentima. Nastavniku treba biti jasno da nije bio nazočan tijekom projekta i intervjua, što znači da su ovdje stručnjaci učenici, a ne nastavnik. Prema tome, kod ocjenjivanja se treba usredotočiti na aspekte poput jasnoće, koherentnosti, pažnje i potpunosti. Sa stajališta učenika, ova vrsta zadatka je vrednija od bilo kojeg testa, a nastavnik bi trebao biti spreman dodijeliti više najboljih ocjena nego što je to obično slučaj.

Učenici bi trebali imati mogućnost razmjene iskustava. To zahtijeva više vremena nego što se može osigurati u sklopu redovitog ODGLJP-a ili nastavnih satova ODGLJP-a. Korisna prilika je praćenje zanimanja kao događaj koji organizira škola. Ovo je od posebne važnosti za mlađe učenike koji će tek za godinu dana raditi na takvom projektu, ali i za roditelje. Partneri istog zanimanja ili lokalni tisak te predstavnici lokalnih poslovnih subjekata bi također trebali biti pozvani.

Potpora roditelja

Kao prvo, roditelji mogu pružiti potporu svojoj djeci pri utvrđivanju njihovih prednosti i interesa. Roditelji poznaju svoje dijete od prvog dana i sjećaju se njegovog ili njezinog razvoja iz perspekltive koja se razlikuje od perspektive stručnjaka u školi. Roditelji općenito pozdravljaju ovakvu vrstu projekta, jer cijene svaku potporu koja se pruža njihovoj djeci u odabiru zanimanja. Iz razumljivih razloga roditelji obično prenaglašavaju sigurnost zanimanja. U gospodarstvu, podložnom brzim promjenama, roditelji su manje pogodni za savjetnike u planiranju karijere.

Kako učenicima pronaći poslovnog partnera

Obično se od učenika traži da pronađu mentora za projekt praćenja zanimanja. Njihovi roditelji, a u nekim slučajevima rođaci ili prijatelji, mogu biti dragocjena pomoć u uspostavljanju veze s potencijalnim partnerima. Učenici ne bi smjeli prerano raditi kompromise, ako se potraga učini preteškom. Ono što traže nije posao već prilika za uvid u neko konkretno zanimanje. Ako nije moguće pronaći nekog tko obavlja neki konkretan posao, npr. televizijskog novinara, ustupak bi bio tražiti alternativno rješenje u okviru iste kategorije zanimanja, npr. novinara koji radi za lokalnu tiskovinu.

To stoga, što to od svakog profesionalca koji na tjedan dana primi učenika iziskuje veliki napor, a to treba jako cijeniti. Međutim, mnoge poslodavce zanima privlačenje kvalificiranih i dobro informiranih kandidata i s njihova stajališta, praćenje zanimanja je mogućnost testiranje učenika, a možda i prilika da im se kasnije dâ ponuda.

Učenicima je potreban mentor ili supervizor. To može biti njihov poslovni partner ili netko drugi. Učenici su oslobođeni nastave pa ih stoga ne treba plaćati za projekt koji izvode. Oni nisu tu da bi obavljali redoviti posao već da slijede vlastiti plan u skladu s upitnikom  (Radni materijal za učenike 1.4).

Dugoročni učinci učenja za učenike

Iskustvo je pokazalo da ovaj projekt mnogim učenicima pomaže da ozbiljnije i zrelije pristupe zadnjim godinama svog srednjoškolskog obrazovanja. Postaju svjesniji svojih interesa i više cijene neke predmete, jer ih mogu povezati sa svojim životom po završetku škole. Vrlo je važno i drugačije ako im netko izvan škole kaže da su „pravopis i rukopis“ jako važni“. Osim toga, korisno je i uzbudljivo iskustvo ako učenici otkriju da se mogu nositi s prilično mnogo zadataka u profesionalnom svijetu.

Učenici se mogu vratiti u školu s jasnim odgovorima. Možda će sada znati kojim će se zanimanjem baviti pa mogu poduzeti sljedeće korake u planiranju svog studiranja i obrazovanja nakon što napuste školu. Osim toga, ako im je projekt pokazao da trebaju tražiti neko drugo zanimanje, to je također vrijedan korak naprijed, jer su se oslobodili nekih iluzija i sada mnogo preciznije mogu pitati koje bi im zanimanje odgovaralo.

Informacije o programima praćenja zanimanja

United Kingdom: www.prospects.ac.uk

Baden-Württemberg, Germany: www.schule-bw.de/schularten/gymnasium/bogy