3. NASTAVNA CJELINA: RAZLIČITOST I PLURALIZAM

Uvod za nastavnike

1. Veza između različitosti, pluralizma i demokracije

Različitost – neki primjeri

• Radnici i poslodavci raspravljaju o plaćama i radnom vremenu.
• Zagovornici zaštite okoliša vode rasprave s kamionskim lobijem o planovima izgradnje nove prometnice.
• Roditelji žele da više nastavnika brine o potrebama njihove djece. Predstavnici poreznih obveznika žele smanjenje poreza.
• Liječnici i nepušači žele potpunu zabranu pušenja u kafićima i restoranima. Vlasnici nekretnina i proizvođači cigareta zagovaraju slobodu pušenja na svim mjestima.
• Mladi žele da se jedna napuštena zgrada pretvori u centar za mlade. Obližnji stanovnici se boje da će noću biti previše buke.

Pojam različitosti odnosi se na načine na koje se ljudi razlikuju – po svojim interesima, ali i na druge načine: po svom načinu života, etničkoj pripadnosti, vjeroispovijedi i vrijednostima, svom društvenom statusu, spolu, generaciji, dijalektu i regiji (urbanoj ili ruralnoj, na primjer). Različitost se također povećava – kao obilježje društvene i gospodarske promjene.

Je li različitost problem?

Prema teorijama pluralizma, odgovor je negativan. U demokratskim sustavima, svatko tko promiče pojedinačne ili grupne interese ostvaruje ljudska prava – na primjer, javno prosvjedovanje je ostvarivanje slobode izražavanja. Dakle, koncept pluralizma prihvaća različitost – ona je činjenica, nešto „normalno“, ali predstavlja izazov. Kako se mogu pomiriti različiti interesi različitih skupina i pojedinaca? Koje je najbolje rješenje sukoba i problema koje oni artikuliraju? To je pitanje zajedničkog dobra.

Što je zajedničko dobro?

Prema teorijama pluralizma, nitko ne zna što je zajedničko dobro prije nego što se održi javna rasprava o toj temi. Moramo se složiti oko onog što nam je najviše u interesu. Zajedničko dobro je nešto o čemu se treba dogovoriti. Pogledajmo dva gore spomenuta primjera.

• Radnici i njihovi poslodavci trebaju se dogovoriti o plaći koja radnicima jamči pristojan životni standard, a poslodavcima omogućava da pod kontrolom drže troškove.
• Problem centra za mlade može se riješiti izgradnjom centra, ali i utvrđivanjem pravila kako bi se susjede zaštitilo od previše buke. Najbolje rješenje se mora pronaći kroz dijalog i pregovore, a ishod je najčešće kompromis.

Pluralizam je, dakle, povezan s konstruktivističkim pojmom zajedničkog dobra. Najprije svi sudionici artikuliraju svoje različite interese, a potom traže rješenje koje je svakom prihvatljivo. Prema tome, nema ništa „egoistično“ u tome da se jasno iskažu nečiji interesi. Naprotiv, to je dio procesa, no nitko ne smije očekivati da će njegovi interesi biti u potpunosti ispunjeni. Pojam konstruktivizma naglašava postojanje učenja, pri čemu se izmjenjuje obrazac pokušaja i pogreške.

Praksa će pokazati u kojoj mjeri je rješenje dobro, a možda će ga biti potrebno izmijeniti ili poboljšati – u novoj rundi rasprava i pregovora.

Na koji način je pluralizam povezan s demokracijom?

Pluralizam je oblik natjecanja. Igrači se međusobno takmiče da bi ostvarili svoje interese, a pregovori podrazumijevaju i moć i zaključivanje. Međutim, ova vrsta takmičenja osigurava da nijedan igrač ne preuzme dominaciju. Različitost i pluralizam stvaraju poliarhiju (moć u rukama mnogih) što je društveni ekvivalent načela uzajamne kontrole u demokratskoj organizaciji. Pluralizam vodi ka liberalizmu proširujući natjecanje s gospodarstva na društvo i politiku.

Kako pluralizam uspijeva mirno rješavati sukobe interesa?

Različitost i pluralizam dopuštaju veliku dozu neslaganja oko interesa i problema („sfera neslaganja“). To će funkcionirati samo ako postoji „sfera slaganja“. Pluralizam zahtijeva od građana da se dogovore oko osnovnih vrijednosti i pravila:

• Međusobno priznavanje; drugi igrači se smatraju protivnicima, ali ne i neprijateljima.
• Nenasilje: pregovori se vode mirnim sredstvima, tj. riječima, a ne fizičkom silom.
• Prihvaćanje kompromisa; svi igrači shvaćaju i prihvaćaju da se odluka može donijeti samo kompromisom.
• Pravilo većine; ako se o nekoj odluci glasa, većina odlučuje.
• Pokušaj i pogreška; ako se uvjeti promijene, ili se odluka pokaže pogrešnom, vode se novi pregovori.
• Pravičnost; odluke se trebaju donositi u skladu s ljudskim pravima.

Kritike na račun pojma pluralizma

Kritičari naglašavaju da je u pluralističkom modelu, moć u rukama mnogih, no zbog različitosti, nejednako je raspoređena. Stoga neki igrači imaju veće šanse u takmičenju različitih interesa od drugih.

Ova argument ukazuje na konstitutivnu napetost između slobode i jednakosti – konstitutivna je, što znači da je neiskorjenjiva, i sa stajališta demokracije i ljudskih prava. Pluralisti promiču liberalno razumijevanje kompetitivne demokracije, a kritičari inzistiraju na ravnopravnom shvaćanju demokracije.

U pluralističkom modelu, napetost između slobode i jednakosti je suština pitanja o zajedničkom dobru. Sloboda znači natjecanje, a natjecanje rađa pobjednike i gubitnike, tj. nejednakost. Prema tome, kada odlučujemo o zajedničkom dobru, igrači na terenu trebaju voditi računa o potrebama slabijih.

Ima li pluralizam alternativu?

Odbacivanje pluralizma podrazumijeva popuštanje pred „autoritarnim iskušenjem“. Zajedničko dobro definira neki autoritet, a svi koji se ne slažu, smatra se neprijateljem. Komunističke partije su primjer za to. One su prisvajale isključivo pravo na vodstvo, na osnovu tvrdnje da su u stanju definirati zajedničko dobro znanstvenim sredstvima. I liberalna i egalitarna demokracija su odbačene.

Konačno, alternativa pluralističkoj demokraciji je jedan oblik diktature. Ovo proizlazi iz konstatacije Winstona Churchilla da je „demokracija najgori oblik vladavine osim svih onih ostalih koje su iskušane“. Pluralistička demokracija nije oslobođena rizika, no doima se najboljim oblikom vladavine koja se mirno nosi s različitošću svojih članova.

2. Sudjelovanje u demokraciji – što nudi ova nastavna cjelina

Učenici uče o svom sudjelovanju u pluralističkoj demokraciji:

• Trebaju se oglasiti, ako žele da se njihovi interesi i ideje uzmu u obzir; sudjelovanje u demokraciji također znači sudjelovanje u natjecanju u pluralizmu.
• Sudjelovanje u demokraciji znači pregovarati o zajedničkom dobru.
• Sudjelovanje u demokraciji od svih sudionika zahtijeva prihvaćanje temeljnih vrijednosti međusobnog uvažavanja, nenasilja, spremnosti na kompromise i vladavine većine.

Pristup učenju ove jedinice usmjeren je na rješavanje zadataka. Učenici uče i razumiju različitost na osnovu svojih iskustava u učionici, a pluralizam na osnovu aktivnog uključivanja u proces pregovaranja o zajedničkom dobru.

1. lekcija: najprije se od učenika traži da razmijene svoje ideje o tome što bi se nalazilo na prvom mjestu njihova programa da su predsjednici države ili predsjednici vlade svojih zemalja. Učenici će steći iskustvo o različitosti svojih mišljenja i ideja. Učionica je model za različitost u društvu kao cjelini.

2. i 3. lekcija: potom počinje proces pregovaranja. Učenici koji dijele isto stajalište ili osnovni pristup osnivaju političke stranke (ostale vrste grupa ispuštene su u ovom modelu), dok drugi mogu izabrati samostalno nastupanje. Učenici definiraju svoje ciljeve i prioritete pa potom pregovaraju. Možda će pronaći odluku ili kompromis s kojim će se svi, ili barem većina, složiti – kao u stvarnom životu. Steći će iskustvo o prednostima organiziranja u stranke, na primjer, pred pojedinačnim takmičenjem oko stvaranja programa i utvrđivanja rješenja.

4. lekcija: učenici iznose svoja iskustva i povratne informacije u vezi s ovom jedinicom.

Uloga nastavnika je uloga facilitatora. Učenici svladavaju jedinicu kroz svoje aktivnosti. Predlažemo nekoliko kratkih uputa nastavnika kao potporu konstruktivističkom učenju kroz poduku o osnovnim pojmovima. Nastavnik daje odgovarajuće upute u trenutku kada su učenici za njih spremni. Radni materijali za učenike i nastavni materijali su sredstva i informacije kojima se pritom služe nastavnici.

Razvijanje kompetencije; povezanost s ostalim nastavnim cjelinama ove knjige

Što pokazuje ova tablica?

Naslov ovog priručnika, „Sudjelovanje u demokraciji“, stavlja naglasak na kompetencije aktivnog građanina u demokraciji. Donja tablica pokazuje potencijal za sinergijske učinke nastavna cjelina sadržanih u ovom priručniku. Pokazuje koje kompetencije se razvijaju u 3. jedinici (označen redak tablice). Masno uokvireni stupac pokazuje kompetencije političkog odlučivanja i djelovanja – uokviren je zbog svoje bliske povezanosti sa sudjelovanjem u demokraciji. Ostali retci pokazuju povezanost s ostalim jedinicma ovog priručnika: koje kompetencije se razvijaju obrađivanjem ovih nastavna cjelina, a potpora su učenicima u njihovom radu u sklopu 3. jedinice?

Kako možemo upotrijebiti ovu tablicu

Nastavnici mogu upotrijebiti ovu tablicu kao alat za različito planiranje nastave u sklopu ODGLJP.

• Tablica nastavnicima pomaže u osvještavanju sinergijskih učinaka koji učenicima olakšavaju obuku u cilju ponovljenog usvajanja važnih kompetencija, u različitim kontekstima koji su na različite načine povezani.
• Tablica pomaže nastavnicima koji samo nekoliko lekcija posvećuju ODGLJP-u: nastavnik može izabrati samo ovu jedinicu i zanemariti ostale, budući da zna da se neke ključne kompetencije, u izvjesnom smislu, razvijaju i u ovoj jedinici – na primjer, vršenje odabira, razumijevanje pluralizma identiteta, ostvarivanje prava na slobodu, odgovornost kod vršenja odabira koji utječe na druge.

3. NASTAVNA CJELINA: Različitost i pluralizam – Slaganje kroz neslaganje?

Kako se složiti oko zajedničkog dobra?