5. NASTAVNA CJELINA: PRAVILA I ZAKON

Kakva pravila najviše odgovaraju našim potrebama

„Pravila su alati” – konstruktivistički pristup razumijevanju ustanova

Ovaj slogan sažima bitnu konstataciju o kojoj je riječ u ovoj jedinici. Pravila, zakoni, ustavi i Opća deklaracija o ljudskim pravima mogu se podvesti pod pojam ustanove. U ovom priručniku, na ustanove se gleda kao na proizvode – ljudi su stvorili ustanove da bi ispunile određenu svrhu. U tom smislu, „pravila – ili općenito govoreći, ustanove – su alati.“

Ustanove su alati koji služe svrhama poput ovih:

• Rješavaju ozbiljne probleme u društvu;
• Neutraliziraju potencijalne izvore sukoba, jer osiguravaju stabilnost i sigurnost;
• Definiraju odnose moći između društvenih skupina s različitim interesima; na taj način štite slabije, ili isključivo daju sredstva moći nekoj skupini ili čak pojedincima.

Prema tome, da bismo razumjeli ustanove, moramo razumjeti svrhu ili interes koji su kreatori imali na umu. Ustanove su složeni sustavi koji rješavaju složene probleme. Oni su posljedica procesa pregovaranja i sukoba, revolucije ili reforme. U demokracijama je institucionalni razvoj proces kolektivnog učenja koji se događa u okviru proceduralnih pravila, budući da se ustavi trebaju mijenjati oprezno i odgovorno.

Učenici shvaćaju pojam ustanove kroz ustrojavanje jedne od njih

To ključno razumijevanje nekog pojma – konstruktivistička dimenzija stvaranja ustanove – prepoznaje se u ključnom zadatku ove jedinice. Učenici se suočavaju s političkim problemom i zadatak im je izmisliti sustav pravila za njegovo rješavanje. Postaju svjesni problema s kojima se bave kreatori ustanova i u stanju su analizirati Ustav i zakone svoje zemlje, te ljudska prava, i to mnogo oštroumnije, usredotočujući se na svrhu ustanova, a ne na izolirane dijelove pravila i propisa.

Ova verzija 5. jedinice zamišljena je kao nastavak 4. jedinice, no može se obrađivati kao zasebna nastavna cjelina koja se sastoji od četiri lekcije (vidi u nastavku daljnje pojedinosti u vezi s ovom opcijom). Obje varijante postavljaju isti zadatak i bave se istom temom. Problem s kojim se učenici bave je, kako bi ribarska zajednica trebala održivo upravljati svojim zajedničkim resursom, zalihama ribe u jezeru (za model ciljeva koji se tiču održivosti vidi Radni materijal za učenike 4.2). Potrebno je riješiti barem sljedeća četiri problema:

1. Kako ribari mogu izbjeći pretjerani izlov i uništavanje ribljih zaliha?
2. Kako ribari mogu ostvariti najbolji rezultat?
3. Kako ribari mogu postići pravednu raspodjelu dohotka?
4. Kako ribari mogu dugoročno ostvariti te ciljeve, sada i ubuduće?

Učenici imaju ključ rješenja ovih problema. Radni materijal za učenike 4.4 sadrži brojke optimalnog održivog ribljeg ulova (42 tone). Ribarima je potreban sustav pravila kojim će se nadzirati njihovo ponašanje u ostvarivanju tih ciljeva. Zadatak učenika je izraditi takav sustav. Općenito govoreći, mogu birati između pristupa koji podrazumijeva „državu“  ili „ugovor“. Oba ova pristupa imaju prednosti i mane (vidi Radni materijal za učenike 5.2).

Oba pristupa su u nekim slučajevima dobro funkcionirala, dok su u drugima doživjela neuspjeh.¹⁴ Da bismo vidjeli da li rješenje do kojeg su učenici došli funkcionira ili ne, moramo ga ispitati, što znači igrati nekoliko krugova ribarske igre (vidi 4. jedinicu) u dodatku ovoj jedinici. Jedinice 4. i 5. se stoga mogu kombinirati kako bi bile laboratorij za institucionalni ustroj i održivo upravljanje resursima – što je fantastičan projekt, ali oduzima mnogo vremena.

Nastavna cjelina – model koji odražava stvarnost

Kao i 4. nastavna cjelina, i ova nastavna cjelina je zamišljena kao igra. Učenici završavaju 4. jedinicu s idejom rješavanja problema pretjeranog izlova prihvaćanjem cilja koji podrazumijeva održivost (vidi Radni materijal za učenike 4.2). Raspravljali su o tome koja vrsta institucionalnog okvira bi bila primjerena (4. lekcija), ali nisu to pitanje dubinski istražili. Ova verzija 5. jedinice je nastavak ribarske igre, no s drugačijim naglaskom: kakva pravila ili zakoni najviše odgovaraju ribarskoj zajednici?

Peta (5.) nastavna cjelina simulira proces stvaranja i dogovaranja institucionalnog okvira za ribarsku zajednicu. Učenici stoga ponovo preuzimaju ulogu članova ribarske zajednice, ali s drugačijim zadatkom. Kreiraju sustav pravila. Model reducira složenost naglašavajući neke vidove koji su važni za problem koji se proučava, a ova igra nije nikakav izuzetak. Ovdje igrači ne trebaju brinuti o ribarenju i osiguravanju sredstava za život. Nema izvanjske sile koja bi prekinula njihove rasprave. Model igre stavlja naglasak na stvaranje sustava pravila. Kao i u stvarnom životu, pregovori mogu propasti – igrači možda neće postići dogovor. U tom smislu se kriteriji za uspjeh političkih pregovora i proces učenja u ODGLJP-u razlikuju. Učenici mogu mnogo naučiti u situaciji neuspjelog pregovaranja.

Uloga nastavnika – voditelj igre i predsjedavajući

Kao voditelj igre, nastavnik ima (čak) manju mogućnost davanja inputa nego tijekom ribarske igre. Kontrolira vrijeme i tako strukturira cijeli proces. U protivnom se takva igra ne bi mogla igrati u razredima u kojima se poučava ODGLJP. Nastavnik ne smije nagovarati učenike da donesu neku konkretnu odluku. Postupak odlučivanja je otvoren – može propasti ako se učenici ne mogu dogovoriti o načinu, jer su moguće različite odluke. Razlozi zbog koji učenici donose odluku jednako su zanimljivi kao i sam rezultat.

Kako iskoristiti 5. jedinicu kao zasebnu jedinicu koja se sastoji od četiri lekcije

Osnovna koncepcija jedinice ostaje ista. Sljedeće izmjene omogućuju da se nastavna cjelina obrađuje kao cjelina od četiri lekcije:

• Učenici funkcioniraju kao savjetnici ribarske zajednice, a ne kao građani. Savjetnici formiraju timove koji izrađuju sustave pravila, raspravljaju o njima i konačno dogovaraju model koji žele predložiti zajednici.
• Prva lekcija je posvećena proučavanju problema. Učenici dobivaju primjer jednog ribarskog sukoba Radni materijal za učenike 4.1, i rješenje problema održivosti Radni materijali 4.2, 4.4). Učenici stoga trebaju riješiti i taj problem, no mogu se usredotočiti na pitanje o tome koja pravila mogu potaknuti, kontrolirati ili čak prisiliti ribare da podupru cilj održivog ribarenja. Učenici se trebaju pozabaviti i pitanjem siromaštva.

Uz ovakve izmjene, nastavna cjelina može pratiti koncepciju predloženu za integriranu verziju 5. jedinice.

Razvijanje kompetencije: povezanost s drugim nastavna cjelinama u ovom priručniku

Što prikazuje ova tablica?

Naslov ovog priručnika,“Sudjelovanje u demokraciji“, stavlja naglasak na kompetencije aktivnog građanina u demokraciji. Tablica pokazuje potencijal sinergijskih učinaka između pojedinih nastavna cjelina ovog priručnika. Iz tablice je vidljivo koje kompetencije se razvijaju u 5. jedinici (označeni redak u rablici). Masno uokvireni stupac pokazuje kompetencije političkog odlučivanja i djelovanja – označene su zbog njihove povezanosti sa sudjelovanjem u demokraciji. Retci u nastavku pokazuju povezanost s ostalim nastavna cjelinama u ovom priručniku: koje kompetencije se razvijaju u tim nastavna cjelinama, a koje su potpora učenicima u 5. jedinici?

Kako možemo koristiti ovu tablicu?

Nastavnici mogu upotrijebiti ovu tablicu kao alat za planiranje nastave ODGLJP na različite načine.

• Tablica pomaže nastavnicima koji samo nekoliko lekcija posvećuju ODGLJP-u: nastavnik može izabrati samo ovu jedinicu i preskočiti ostale, jer zna da se neke ključne kompetencije, u izvjesnom smislu, razvijaju i u ovoj jedinici – na primjer, analiziranje problema, ocjenjivanje učinaka pravila, istraživanje važnosti osobne odgovornosti.
• Tablica pomaže nastavnicima iskoristiti sinergijske učinke koji pomažu da učenici uzastopno uvježbavaju važne kompetencije i to u različitim, međusobno povezanim kontekstima. U tom slučaju nastavnik odabire i kombinira nekoliko nastavna cjelina.

NASTAVNA CJELINA: Pravila i zakoni – Kakva pravila najviše odgovaraju našim interesima?

Igra donošenja odluka

14. Vidi Elinor Ostrom, Governing the Commons. The Evolution of Institutions for Collective Action (Upravljanje običnim građanima, Evolucija ustanova za kolektivno djelovanje, Cambridge University Press, 1990.