Šta mogu da učinim prije nego što se nasilje dogodi?

< Back

Šta mogu da učinim prije nego što se nasilje dogodi? – Preventivno pedagoško ponašanje

Šta, zapravo, možete da učinite da vaše dijete nikada ne posegne za nasiljem? Prvo, treba da imate na umu da je agresija urođeno ponašanje, reakcija koja se dešava u određenim situacijama, kao i svim drugim ljudskim bićima. Dakle, sasvim je normalno da se razvijaju agresivna osjećanja koja su posljedica prekoračenja granice. Za dalje informacije kliknite ovdje.

Dakle, nije stvar u zabrani agresivnih osjećanja, već u pitanju pronalaženja odgovarajućeg načina za suočavanje sa njima i njegovog prenošenja djeci.

1. Funkcija uzora:
   Djeca mnogo nauče imitacijom. Kao roditelji, vi uvijek funkcionišete kao uzor svojoj djeci. Oni vide kako vaši obrasci ponašanja mogu da budu više ili manje uspješni u određenim situacijama. U skladu sa tim, djeca će željeti da isprobaju uočena ponašanja. Stoga, kao prvi korak, razmotrite i procijenite sopstveno ponašanje. Sljedeća pitanja će vas podstaći na razmišljanje:

• • Kako se odnosimo jedni prema drugima u porodici, u svakodnevnom životu?
  • Kako se odnosimo jedni prema drugima kao (bračni) partneri?
  • Kako se odnosimo prema svojoj djeci? Da li koristimo destruktivne poruke?
  • Kako se kao odrasla osoba odnosim prema prekoračenju granice?
  • Gdje je moj sopstveni prag ljutnje, prije nego što pokažem agresivno ponašanje?

2. Budna pažnja
   Koncept budne pažnje opisuje brižnu svjesnost s kojom roditelji tretiraju i vode računa o svojoj djeci i njihovom životu. Odgovorni roditelji i snažan odnos između roditelja i djeteta neophodni su za uspješan obrazovni proces. Ostanite u kontaktu sa svojom djecom, poručujući im: volim vas i važni ste mi. Vi ste odgovorni za živote svoje djece; prema tome, vaša je roditeljska dužnost da vodite računa o svojoj djeci i njihovom životu. Ako se plašite da vaša djeca mogu postati agresivna tokom igre, morate ih veoma pažljivo pratiti: igrajte se aktivno sa njima ili se i sami popnite na tobogan (kada posjećujete igralište). Na ovaj način ste u mogućnosti da odmah raščistite i objasnite situaciju koju vaša djeca mogu da shvate kao prekoračenje granice. Tako će vaša djeca naučiti da pravilno procjenjuju situaciju i da se nose sa agresivnim mislima.Ako aktivno učestvujete u životu svoje djece, vi ste informisani o njihovim interesovanjima i svjesni njihovih osjećanja i potreba. Ako se nešto ne bi dogodilo onako kako su se vaša djeca nadala, imate priliku da zajedno potražite alternativna rješenja i mogućnosti za akciju. Ako situacija izmakne kontroli, vi kao roditelji nijeste zatečeni situacijom i samim tim ste u mogućnosti da pravovremeno intervenišete kako biste zaštitili svoju djecu.
   Za više informacija kliknite ovdje.
3. Izbjegavanje eskalacije sukoba
   Kada je u pitanju isključivanje televizora ili sprečavanje intenzivne upotrebe pametnih telefona, jedna riječ može dovesti do druge, kao što ste to sigurno već doživjeli. Odjednom se nađete usred vrtoglave eskalacije sukoba koja, u najgorem slučaju, može da se završi fizičkim nasiljem. Zbog toga je vrijedno da se ulože napori da do eskalacije ne dođe. Evo nekoliko predloga:

• Ne reagujte odmah na provokaciju. Umjesto toga, pokušajte da dijalog započnete kasnije
• Možda nećete moći da kontrolišete ponašanje svoje djece, ali sasvim sigurno možete da kontrolišete svoje. Ovaj put pokušajte da tišinom probijete ovu spiralu eskalacije!
• Nije stvar u tome da pobijedite u raspravi sa vašom djecom. Međutim, morate im jasno staviti do znanja kakvu vrstu ponašanja nećete oprostiti (u ovom slučaju nasilničko ponašanje) i da ćete im se suprotstaviti.
  Jedan od mogućih oblika otpora jeste takozvana “demonstracija”. Ulazite u sobu svoje djece u unaprijed određeno vrijeme i izjavljujete da ćete sada ćuteći da očekujete njihov predlog o tome kako bi željeli da izmijene svoje ponašanje.