Šta mogu da uradim?

< Back

Šta mogu da uradim? – Savjeti za bavljenje agresivnim ponašanjem

Da li vam je svima isuviše poznata prikazana situacija sa igrališta? U nastavku, sastavili smo za vas nekoliko smjernica i savjeta o tome kako da se ubuduće ophodite u takvim situacijama:

• Pažljivo posmatrajte situaciju: da li je to samo mala gužva, čarka među vršnjacima? Ako je tako, bilo bi sasvim moguće pustiti da se situacija za sada nastavi i pažljivo je pratiti. Ako sve ostaje u granicama korektnog, možda je to samo odmjeravanje snage, te roditeljska intervencija uopšte nije neophodna. Međutim, ako neko dijete počinje snažno da udara, da se nekorektno ponaša, ili ako je neko od učesnika u opasnosti, morate apsolutno intervenisati i razdvojiti “zavađene strane”.
• Sada, odgodite reakciju na agresivno ponašanje vaše kćerke. Bijes, prijetnja ili čak batine, neće produbiti djetetovo razumijevanje da nasilje ne rješava probleme. Agresivno i ljutito ponašanje kao odgovor na nasilje od strane djeteta pokreće, u stvari, spiralu nasilja koja može poljuljati temelj svakog dobrog vaspitanja, odnosno povjerljivi odnos roditelj – dijete.
• Stoga osigurajte da se nijedno dijete ne povrijedi, razdvojite ih, stvorite fizičku distancu između posvađanih strana, budite mirni i pribrani i pustite da se situacija “ohladi”. Razuvjerite sebe i svoje dijete: “Ovo ponašanje nije prihvatljivo i tome ćemo se vratiti u mirnijim okolnostima.” O problematičnom ponašanju ne razgovara se u stanju emocionalne uznemirenosti, već kasnije, kada je moguće racionalno rasuđivati, uz pomoć razuma.
• Kada su emocije splasnule, preporučujemo diskusiju o agresivnom ponašanju tako što ćete slijediti princip “Nenasilna komunikacija” Maršala B. Rozenberga. (Za dodatne informacije, kliknite ovdje.)

Osnovna pretpostavka Rozenbergovog modela od četiri koraka jeste da iza svake ljudske akcije (pa tako i iza dječjeg spora u gore pomenutom primjeru sa igrališta) postoje određena osjećanja i potrebe. Kao što pokazuje navedeni primjer agresije, iza svakog agresivnog postupka stoji prekoračenje granice (vidi poglavlje: Zašto je moje dijete agresivno? – Razumijevanje uzroka agresije). Sve to, kao i osjećanja i potrebe s tim povezane, mogu da se otkriju saosjećajnom komunikacijom. Mirni načini rješavanja sukoba i zadovoljenje potreba sada se mogu naći kroz dijalog. U nastavku, evo četiri koraka ka dijalogu u smislu nenasilne komunikacije:

1. Zapažanja
   U početku pokušajte da precizno opišete koje ste vrste ponašanja vidjeli. Ne tumačite i ne procjenjujte to ponašanje. Vaše dijete, kao e primalac vaših zapažanja, streba tačno da zna na šta se pozivate.
2. Osjećanja
   Zatim, podijelite sa djetetom osjećanja koja su vaša zapažanja u vama pokrenula. Ako vam nedostaju riječi da opišete svoja osjećanja ili osjećanja vašeg djeteta, ovdje možete pronaći spisak sa kompilacijom različitih osjećanja.
3. Potrebe
   Potrebe sadrže bitne kvalitete koje sva ljudska bića žele (ili žele da imaju) u svom životu. One uključuju osnovne potrebe, poput spavanja, hrane i pića, ali i čežnju za ljubavlju, sigurnošću i samoostvarenjem.
   Koje još potrebe postoje? Kako da ih tačno navedem? Ovdje konsultujte spisak potreba! Potom ih formulišite zajedno sa osjećanjem i navedite rezultirajuću želju ili zahtjev.
4. Zahtjevi
   Zahtjevom formulišete radnju ili ponašanje koje je rezultat potrebe. Važno je napraviti razliku između zahtjeva i želje: zahtjevi su konkretne aktivnosti, dok su želje manje jasne, odnose se na buduća stanja (npr. “budi ljubazniji prema starijim osobama!”). Zahtjevi imaju veće šanse za uspjeh, jer konkretnije definišu željeno ponašanje. Stoga je zahtijevanje pogodnije, posebno za obrazovanje male djece.
   Kako je i odraslima prilično teško da artikulišu svoja osjećanja i potrebe, ne smije se pretpostaviti da su djeca sposobna da to lako učine. Zbog toga je još važnije da vi, kao roditelji, budete prijemčivi za njihovo iskazivanje potreba i osjećanja. Pažljivim slušanjem (razjašnjavanje i ponavljanje onoga što je rečeno osnovni je koncept modela), slušaoci mogu dati pošiljaocima priliku da postignu jasnost u vezi sa svojim vlastitim mislima, osjećanjima i potrebama. (Šta je pošiljalac? Za osnovne informacije o komunikaciji kliknite ovdje.) Ovo je optimalni uslov za pronalaženje uopštenih, alternativnih obrazaca ponašanja za koje nije potrebno fizičko nasilje da bi se zadovoljile potrebe.

Primjer dijaloga

Kako se tačno može sprovesti takav dijalog poslije tuče na igralištu? Zamislite da ste majka djevojčice. Vaš cilj je da joj pomognete da razumije svoje potrebe i da joj pokažete različite načine da ih zadovolji na nenasilan način. Najprije pokušajte da razmislite o majčinom dijelu dijaloga uz pomoć naznačenih savjeta i pitanja. Potom kliknite na oblačiće za dijalog da bi pročitali sugestije: