Nenasilna komunikacija

< Back

Nenasilna komunikacija

Šta mogu da uradim? – Savjeti za bavljenje agresivnim ponašanjem

Ovde ćete naći savjet kako da razgovarate sa svojim djetetom slijedeći princip „Nenasilne komunikacije“ Maršala B. Rozenberga (Marshall B. Rosenberg). (Za dalje informacije, kliknite ovdje)

Osnovna pretpostavka Rozenbergovog modela od četiri koraka jeste da iza svake ljudske akcije postoje određena osjećanja i potrebe. Iza svakog agresivnog postupka stoji prekoračenje granice. Sve to, kao i osjećanja i potrebe s tim povezane, mogu da se otkriju saosjećajnom komunikacijom. Mirni načini rješavanja sukoba i zadovoljenje potreba sada se mogu naći kroz dijalog. U nastavku, evo četiri koraka ka dijalogu u smislu nenasilne komunikacije:

1. Zapažanja
   U početku pokušajte da precizno opišete koje ste vrste ponašanja vidjeli. Ne tumačite i ne procjenjujte to ponašanje. Vaše dijete, kao primalac vaših zapažanja, treba tačno da zna na šta se pozivate.
2. Osjećanja
   Zatim, podijelite sa djetetom osjećanja koja su vaša zapažanja u vama pokrenula. Ako vam nedostaju riječi da opišete svoja osjećanja ili osjećanja vašeg djeteta, ovdje je spisak sa kompilacijom različitih osjećanja. Ova osjećanja su direktno povezana sa potrebom.
3. Potrebe
   Potrebe sadrže bitne kvalitete koje sva ljudska bića žele (ili žele da imaju) u svom životu. One uključuju osnovne potrebe, poput spavanja, hrane i pića, ali i čežnju za ljubavlju, sigurnošću i samoostvarenjem.
   Koje još potrebe postoje? Kako da ih tačno navedem? Ovdje konsultujte spisak potreba! Potom ih formulišite zajedno sa osjećanjem i navedite rezultirajuću želju ili zahtjev.
4. Zahtjevi
   Zahtjevom formulišete radnju ili ponašanje koje je rezultat potrebe. Važno je napraviti razliku između zahtjeva i želje: zahtjevi su konkretne aktivnosti, dok su želje manje jasne, odnose se na buduća stanja (npr. “budi ljubazniji prema starijim osobama!”). Zahtjevi imaju veće šanse za uspjeh, jer konkretnije definišu željeno ponašanje. Stoga je zahtijevanje pogodnije, posebno za obrazovanje male djece.

Kako je i odraslima prilično teško da artikulišu svoja osjećanja i potrebe, ne smije se pretpostaviti da su djeca sposobna da to lako učine. Zbog toga je još važnije da vi, kao roditelji, budete prijemčivi za njihovo iskazivanje potreba i osjećanja. Pažljivim slušanjem (razjašnjavanje i ponavljanje onoga što je rečeno osnovni je koncept modela), slušaoci mogu dati pošiljaocima priliku da postignu jasnost u vezi sa svojim vlastitim mislima, osjećanjima i potrebama. (Šta je pošiljalac? Za osnovne informacije o komunikaciji kliknite ovdje). Ovo je optimalni uslov za pronalaženje uopštenih, alternativnih obrazaca ponašanja za koje nije potrebno fizičko nasilje da bi se zadovoljile potrebe.