Šta treba da znam o komunikaciji sa mališanima dok su u nastupu hirovitosti??

< Back

Šta treba da znam o komunikaciji sa mališanima dok su u nastupu hirovitosti??

Svakom roditelju poznat je osjećaj bespomoćnosti u vezi sa dječjom hirovitošću. Neki se mogu osjećati povrijeđeno ili uvrijeđeno kad se mališani naljute bez ikakvog vidljivog razloga. Kada se mališani ne pridržavaju utvrđenih pravila i ograničenja, roditelji, takođe, mogu postati bijesni i ponekad pasti u iskušenje da koriste fizičko nasilje.

Faza “groznih dvojki” kod mališana dio je razvoja njihove autonomije. Kada bebe po prvi put nauče da govore i hodaju, počinju da nastavljaju svoje postupke. Kada od bebe prerastu u malu djecu, otkrivaju sopstvene potrebe i pokušavaju da ih zadovolje novonaučenim vještinama. Pritom, lične potrebe mališana mogu biti u sukobu s očekivanjima njihovih roditelja. To može izazivati emocionalnu reakciju koju dijete ne umije samo da savlada. Kada napune tri ili četiri godine, djeca počinju da uče kako da kontrolišu svoje emocije.

Dakle, šta roditelji mogu da učine da bi izbjegli dječju hirovitost? Kako se roditelji mogu nositi sa situacijama koje normalno dovode do hirovitosti? Evo nekoliko savjeta:

• Ne shvatajte nastupe hirovitosti lično! Kao što je već spomenuto, mališani (do četvrte godine) nijesu u stanju da kontrolišu snažne emocionalne reakcije. Prema tome, nastupi hirovitosti nijesu reakcije protiv vas kao roditelja. Oni su izraz snažnih emocija koje će ponovo nestati.
• Ne kažnjavajte ili, čak, ne bijte svoje dijete! Svaka vrsta kazne ili fizičko nasilje će pogoršati situaciju. Vaše dijete će se više razočarati i možda postati anksiozno. Ti osećaji će još više da pojačaju snažne emocije i vaše dijete će da viče glasnije, pokazujući pojačano destruktivno ponašanje. Zato je roditeljsko kažnjavanje zbog hirovite razdraženosti kontraproduktivno. Ako shvatite da ste i vi takođe emocionalno uzdrmani hirovitošću vašega djeteta, možda čak i u iskušenju da bijete svoje dijete, brojite do deset i duboko dišite. Ako ovo ne uspije, kratko vrisnite ili tupnite nogom po podu! Ovo može da oslobodi dio vašeg bijesa, a dijete neće biti povrijeđeno.
• Iskažite sopstvena osjećanja! Ako ste emocionalno pogođeni, pokušajte da izrazite sopstvene emocije slanjem ja-poruka. Radeći to, možete dati sebi oduška da pritom nijeste nekorektni, a svoje dijete nijeste povrijedili.
• Ostanite dosljedni! Mališanima su potrebna ograničenja. Moraju naučiti da obuzdaju svoje potrebe i želje kako bi opstali u našem svijetu. Vaši mališani mogu shvatiti nametnuta ograničenja kao negativne restrikcije, ali ona, takođe, pružaju siguran okvir i podršku za njegov zdrav razvoj.
• Ne prekidajte napad hirovitosti već ostanite sa svojim djetetom! Nije korisno pričati i pokušavati da razgovarate o nečemu sa djecom tokom napada hirovitosti jer oni neće slušati. Vodite računa da se vaša djeca ne povrijede i budite tu da ih držite i mirno razgovarate s njima kada napad njihove razdraženosti prođe.
• Sjetite se sopstvenih “strašnih dvojki”! Pitajte svoje roditelje, braću i sestre o vašem ponašanju tokom vaših “strašnih dvojki”. Možda ćete moći da vidite sličnost sa svojim mališanom. Pitajte roditelje kako su reagovali? Šta ste vi osjećali? Ova razmišljanja bi vam, takođe, mogla pomoći da razumijete osjećanja i ponašanje vašeg djeteta.
• Tražite pomoć! Ako se osjećate preopterećenim i ne možete da se nosite sa emocijama svog mališana, ne oklijevajte da zatražite pomoć. Možda se vaši prijatelji, vaši roditelji ili tetke i ujaci mogu brinuti o vašem djetetu određeno vrijeme. Možete, takođe, da potražite stručnu pomoć od obrazovnih savjetnika ili psihologa.