Akademsko postignuće

Fizički trening – mentalni trening!?

Nedavno istraživanje podržava pretpostavku da djeca i mladi uživaju širok spektar društvenih i akademskih koristi kada se redovno bave razvojno odgovarajućom fizičkom aktivnošću.

Iako na akademsko postignuće utiču mnogi faktori, postoje značajni dokazi koji ga povezuju sa redovnom fizičkom aktivnošću u najmanje tri široka područja:

• Kognitivne funkcije (npr. memorija, pažnja/koncentracija, verbalna sposobnost, procjena i upotreba informacija, vještine rješavanja problema)
• Akademsko ponašanje i školovanje (npr. ponašanje u učionici, prisustvovanje, učestvovanje u nastavi, obavljanje domaćih zadataka, skoncentrisanost na zadatke)
• Akademska postignuća (npr. školske ocjene, rezultati na standardizovanim testovima, formalne ocjene)

Učešće u fizičkim aktivnostima može da rezultira kratkoročnim i dugoročnim dobicima u akademskom postignuću. Istraživanje ukazuje na to da se djeca bolje koncentrišu na svoj rad u razredu odmah nakon fizičke aktivnosti, što im omogućava da budu više usredsređeni i pažljiviji. Vremenom, djeca koja redovno učestvuju u fizičkim aktivnostima pokazuju poboljšanje svojih kognitivnih vještina i stavova, ne samo u osnovnim kognitivnim sposobnostima poput pažnje i sjećanja, već i u pogledu stavova i uvjerenja koji utiču na akademsko postignuće, kao što su motivacija, samoefikasnost, zadovoljstvo i samostalno učenje. Studije pokazuju da što su djeca aktivnija, bolji su im akademski rezultati u pogledu pismenosti i računanja. Stoga je neophodno da školske politike i propisi obezbijede da sva djeca uživaju blagodeti redovnih tjelesnih aktivnosti.

Međutim, školska stvarnost je druga priča i sugeriše da istraživanja, teorija i preporuke često imaju malo uticaja na obrazovnu praksu. Školski sistemi širom svijeta suočavaju se sa ozbiljnim smanjenjem budžeta. Dakle, kada se u društvima “opsjednutim ocjenom” pravi izbor između ulaganja u akademske prioritete nasuprot ulaganju u fizičko vaspitanje, ovo poslednje je često uskraćeno. Izveštaj o svjetskom istraživanju školskog fizičkog vaspitanja od strane UNESCO-a u 2013. godini navodi da je, uprkos službenoj posvećenosti fizičkom vaspitanju, bilo kroz zakone bilo kao opštu praksu, takva odredba još uvijek daleko od toga da bude obezbijeđena (http://unesdoc.unesco.org/images/0022/002293/229335e.pdf).

Stoga, neusklađivanje akademskih dostignuća i fizičkog blagostanja mladih ne samo da krši njihova ljudska i dječja prava – već je nerazumno i u ekonomskom smislu. Istraživanja pokazuju da je nivo kondicije među mladima opao zbog sjedećeg načina života koji preovladava i povećanja nivoa gojaznosti. Situacija je u nekim zemljama još gora, zbog nedovoljne i/ili neadekvatne koordinacije između škole i zajednice, nedostajućih mogućnosti za fizičku aktivnost, problema fizičkog vaspitanja, uključujući i nedovoljan broj časova u nastavnom planu, status predmeta i nastavnika, nedostatak resursa (nastavnog osoblja, prostorija i opreme) itd. U roku od jedne ili dvije decenije, ne samo da će mlada generacija bukvalno patiti, već će se odraziti i na ekonomske pokazatelje. Visoki troškovi zdravstvenih usluga daleko će prevagnuti smanjenje troškova u današnjoj kratkovidnoj obrazovnoj politici.

Jednom kada se škola ili nacionalni obrazovni sistem odluči da krene sa unapređivanjem fizičkog blagostanja svojih učenika, mora se odgovoriti na nekoliko pitanja uključujući najprikladniji modalitet, optimalni intenzitet i trajanje fizičke aktivnosti u odnosu na uzrast, pol i akademske sposobnosti učenika, kao i vrijeme školske fizičke aktivnosti i/ili fizičkog vaspitanja. Istraživanja pokazuju da su najveće kognitivne koristi od fizičkog vaspitanja nastajale kada su časovi fizičkog vaspitanja održavani na početku ili sredinom školskog dana, a ne na kraju. Potrebna su dalja istraživanja kako bi se u potpunosti odgovorilo na ova pitanja, ali već postoji dovoljno dokaza na osnovu kojih se može tražiti povećanje mogućnosti za fizičke aktivnosti tokom boravka u školi dana za sve učenike.

Kao što je jedan neuronaučnik to elokventno kazao, ako želite intelektualno sposobnu djecu: “Skratite časove matematike kako bi plesali – ili hodali, preskakali, igrali se hvatalice … ideja je da će ono što ubrzava rad srca podsticati i vibracije mozga!” https://beta.theglobeandmail.com/news/national/education/how-physical-exercise-helps-to-get-students-intellectually-fit/article20284157/

Referentni izvori

Povezanost između fizičke aktivnosti u školi, uključujući fizičko vaspitanje i akademskog postignuća. Odjeljenje za zdravstvo i socijalnu zaštitu Sjedinjenih država (U.S.) Centri za kontrolu i prevenciju bolesti, Nacionalni centar za prevenciju hroničnih bolesti i promociju zdravlja, Odjeljenje za adolescente i zdravlje u školama www.cdc.gov/HealthyYouth Revidirana verzija – jul 2010.