U savremenom svijetu opšte prihvaćeno stanovište jeste da je komunikacija ključ za živu i funkcionalnu zajednicu. Efikasni kanali komunikacije mogu da podrže i poboljšaju međusobno razumijevanje, jednakost i poštovanje ljudskih i demokratskih vrijednosti.
Unutar školske zajednice direktori škola igraju ključnu ulogu u tom pogledu. Stoga bi trebalo da im je poznat prvi takozvani aksiomom Pola Vaclavika (Paul Watzlawick) koji tvrdi: “Ne može se ne komunicirati.” Šta god da direktori urade, zaposleni uvijek to shvataju i tumače kao poruku, bilo da je tako artikulisano ili ne. Čak i kada direktor izbjegne da pošalje poruku, na primjer, ćutanjem na sastanku, to je podložno tumačenju od strane drugih. Izrazi lica, gestikulacija i govor tijela, takođe, biće shvaćeni i analizirani kao čin komunikacije. Kao direktor škole odgovorni ste za instituciju u kojoj se demokratske vrijednosti i različiti oblici participacije mogu poučavati i praktikovati. Načini na koji ostvarujete komunikaciju i prenosite verbalne ili neverbalne poruke mogu biti različiti. Efikasna komunikacija može da olakša učenje, da pomogne učenicima u postizanju ciljeva i ishoda učenja i da poveća mogućnosti za dodatno učenje. Takva komunikacija jača vezu između učenika i nastavnika i stvara sveukupno pozitivno iskustvo. Ljudi žele da budu saslušani. Ako odrasla osoba pokaže interesovanje za mišljenje učenika, oni će osjetiti da su njihove misli i ideje važne. To povećava njihovo samopoštovanje i samopouzdanje. Učenik koji posjeduje samopouzdanje češće će govoriti u razredu, a intenzivnije uključivanje učenika u nastavu unaprijediće učenje i pozitivno uticati na interakciju u čitavoj grupi i školi kao cjelini.
Fokus ove sekvence
Rukovođenje u demokratskoj školskoj zajednici, baš kao i poučavanje, sastoji se u značajnoj mjeri od komunikacije. Stoga je način komunikacije direktora sa kolektivom od presudnog značaja za sve. Komunikativno ponašanje direktora može da poveća ili da omete transparentnost u školskim poslovima. Transparentno rukovođenje preduslov je za sposobnost školske zajednice da se identifikuje sa svojom školom, da dijeli odgovornost i učestvuje u odlučivanju na nivou institucije.
Ovo poglavlje fokusirano je na komunikaciju direktora škole u formalnom kontekstu, npr. prilikom održavanja sastanka sa školskim osobljem ili prilikom uređivanja i distribucije školskog biltena zainteresovanim stranama unutar i izvan školske zajednice. U poglavlju se ne razmatra način na koji treba komunicirati u cjelini (način komuniciranja nastavnika, učenika, roditelja ili drugih zainteresovanih strana), niti se razmatraju neformalne svakodnevne komunikacijske situacije u školi, npr. u hodniku ili u pauzama – koliko god da su one važne.
Ograničavanjem opsega i složenosti sekvence, želimo da je učinimo što jednostavnijom i efikasnijom za korisnike. U daljem tekstu razmatramo mogućnosti i instrumente koji su u vašoj nadležnosti i koji vam pomažu da, prilikom komuniciranja sa školskom zajednicom i spoljnim zainteresovanim stranama, ispunite formalne profesionalne zahtjeve koje vam vaša pozicija nalaže. Kroz vašu artikulaciju, izbor načina i kanala kojima komunicirate, možete poslužiti kao model učenicima i poboljšati njihovo učenje i doživljavanje demokratije u životu škole.
Kompetencije
Cilj ove sekvence jeste da se unaprijede kompetencije koje podržavaju vaš profesionalni učinak da, kao direktor škole, doprinesete unapređenju školske zajednice kao demokratske zajednice. Savjet Evrope opisao je ove kompetencije u publikaciji Kompetencije za demokratsku kulturu (2016), čije preuzimanje je dostupno na nekoliko evropskih jezika. Savremena demokratija ne zavisi samo od institucionalnog okvira (npr. zakoni o realizaciji izbora), već podjednako i od vrijednosti i stavova koje dijele građani i članovi određene zajednice. Takođe, o njihovim vještinama kao što su, na primjer, međusobna komunikacija i interakcija, te njihovo znanje i razumijevanje svojih uloga. Komunikativnim ponašanjem kao direktor škole, učenicima u školi na čijem ste čelu možete pružiti priliku da prepoznaju i steknu kompetencije koje su od vitalnog značaja za napredak i razvoj demokratije u vašoj zemlji.
Stav poštovanja (str.12, 39 f.)
Model kompetencija Savjeta Evrope uključuje stav poštovanja, definišući ga kao priznavanje „dostojanstva i jednakosti svojstvenih svim ljudskim bićima”, njihovog specifičnog načina ponašanja, njihovih potreba i interesa. Poštovanje je više od tolerancije, što u osnovi znači da uključuje sve navedeno. Poštovanje omogućava čovjeku da održi kritičku distancu, a prestaće kada naiđete na ljude koji se, na primjer, zalažu za nasilje, rasizam ili seksizam i time uskraćuju poštovanje drugih. Stav poštovanja je od suštinske važnosti za demokratsku zajednicu na školskom i nacionalnom nivou – on olakšava otvorenu i demokratsku interakciju sa drugim ljudima i preduslov je za konstruktivnu komunikaciju u školi. Pokazujući poštovanje prema svakom članu školske zajednice, pružate primjer svojim učenicima i školskom osoblju.
Komunikacijske vještine (str. 14, 48 f.)
Svrha ove sekvence jeste vježbanje vaših komunikacijskih vještina. Kako je navedeno u modelu kompetencija, „sposobnost jasne komunikacije u različitim situacijama … uključuje izražavanje nečijih uvjerenja, mišljenja, interesa i potreba, objašnjavanje i pojašnjenje ideja, zagovaranje, promovisanje, raspravljanje, rezonovanje, diskutovanje, raspravljanje, uvjeravanje i pregovaranje (…) o sposobnosti da se samouvjereno i bez agresije izrazimo (…) i izrazimo (…) neslaganje sa drugom osobom na način koji poštuje dostojanstvo i prava te osobe”.
Čini se očiglednim da vještine komunikacije, ne samo da poboljšavaju vaše profesionalno postignuće kao direktora škole, već i omogućavaju učenicima i zaposlenima da učestvuju u demokratskoj školskoj zajednici.
Znanje i kritičko razumijevanje jezika i komunikacije (str. 14, 51 f.)
Pored toga što možemo da ostvarimo efikasniju komunikaciju, važno je da budemo svjesni zašto i u koje svrhe biramo određeni stil, način ili komunikacijski kanal. Tada možemo da razumijemo “društveni uticaj i efekte na druge, kao i različite stilove komunikacije” i kako oni mogu podstaći otvorenost i spremnost za saradnju, kao i pomoći u rješavanju, a ne pojačavanju sukoba.
