Kontrola ili povjerenje? Kako obezbijediti učeničku disciplinu

“Zapitajte se: da li se učenici ponašaju drugačije kada nema odraslih u okolini? Ako je tako, zašto je to tako?”

(Bäckman/Trafford, Demokratsko upravljanje školama, izdanje Savjeta Evrope 2007, str. 66)

Ako na ovo pitanje odgovorite sa “da”, možda ćete se suočiti sa problemom kako da održite disciplinu u školi. Učenici moraju da poštuju školska pravila i da se ponašaju s poštovanjem jedni prema drugima; u suprotnom, škola ne može da funkcioniše, a život u školskoj zajednici može postati patnja. Šta je adekvatno rješenje? Stavljanje učenika pod stalnu kontrolu i nadzor teško je izvodljivo ili poželjno, jer bi vaša škola naučila učenike da se pridržavaju pravila samo ako su pod prismotrom. Određena mjera kontrole biće potrebna kako bi učenici ozbiljno shvatili školska pravila, ali stalni nadzor neće riješiti nijedan problem učeničke discipline. (Vidi Preispitivanje discipline i reda sa demokratskog stanovišta, u Obrazovanju za demokratiju; http://www.living-democracy.com/me/textbooks/volume-1/part-2/unit-1/chapter-2/lesson-5/)

Ako ste na gornje pitanje odgovorili sa “ne”, možete se složiti sa nama da u vašem položaju direktora škole treba da se oslonite na stavove učenika, jer školska zajednica, kao i svaka druga, ne može funkcionisati bez učeničke saglasnosti i posvećenosti. Različite heterogene grupe u ovoj zajednici – učenici, nastavnici, domari i članovi osoblja, roditelji – svi su zainteresovani za uspjeh škole, baš kao i vi, i oni doprinose uspješnosti škole na njihove specifične načine, baš kao i vi. Istovremeno, svaki igrač ima na umu svoje lične interese i potrebe. Ne možete kontrolisati različite grupe u školskoj zajednici, ali možete uticati na njihovo ponašanje.

Moglo bi se reći da su učenici odgovorni za uspjeh svojih nastavnika i direktora škole i da u njihovom ličnom razvoju i školskim postignućima snažno zavise od vas i vašeg osoblja. Zato se svi članovi školske zajednice oslanjaju jedni na druge. Važno je učiniti da učenici budu svjesni toga i da im se vjeruje umesto da se zastrašuju i kontrolišu. Učenici treba da razviju stav građanske osviješćenosti i odgovornosti – ne samo da igraju svoju ulogu u demokratskoj školskoj zajednici, već i u demokratskom društvu u cjelini. Građanska osviješćenost uključuje osjećaj pripadnosti zajednici, kao i osjećaj građanske dužnosti. Odgovornost, između ostalog, jeste razmišljanje o sopstvenim postupcima i razmatranje uticaja tih postupaka na druge. (Vidi: Kompetencije za demokratsku kulturu, str. 12 f., 41 f.).

Ako vaša škola uspije da osnaži ove stavove kod učenika, možete biti sigurniji da će učenici znati kako da se ponašaju “kada nema odrasle osobe u okolini”.