1. Izazovi tradicionalnog modela građanstva

Od završetka Hladnog rata ubrzali su se i intenzivirali mnogi procesi koji su već duže vrijeme oblikovali našu historiju, preuzimajući nova svojstva. Fenomeni koji su se pojavili i promjene koje su se odvijale širom Evrope doveli su u pitanje tradicionalni model građanstva:

• Globalizacija slobodne trgovine i konkurentnih tržišnih ekonomija omogućila je visok nivo blagostanja mnogim ljudima u mnogim zemljama – ali ne i svima. Produbio se jaz nejednake raspodjele između bogatih i siromašnih, kako unutar tako i među različitim društvima, ugrožavajući društvenu koheziju i međuljudsku solidarnost.
• Konkurencija prisiljava preduzeća da neprestano povećavaju produktivnost kako bi smanjila troškove proizvodnje. To je podstaklo permanentan proces inovacija, direktno utičući na proizvode, tehnologije i zanimanja, a indirektno utičući na cjelokupan način života. Joseph Schumpeter je taj permanentni proces inovacija nazvao “kreativna destrukcija”.¹⁴ Transformacija kompletnih ekonomija u istočnoj Evropi može da posluži kao eklatantan primjer kreativne destrukcije.
• Ekonomski rast je prouzrokovao porast blagostanja, no istovremeno i porast iskorištavanja prirodnih resursa. Sve veća emisija CO₂ sve više otežava i poskupljuje suzbijanje, ili prilagođavanje na klimatske promjene.
• Nove informacione i komunikacione tehnologije omogućile su nove načine povećanja produktivnosti, razmjene i dobijanja informacija, pružanja zabave, da samo navedemo neke. Živimo u medijskoj kulturi, i medijska pismenost – korištenje novih medija kako u stvaranju tako i u primanju poruka – postaje osnovna vještina poput čitanja i pisanja.
• Uslijed ekonomskog rasta i postignuća moderne medicine, stanovništvo mnogih evropskih zemalja stari, a istovremeno i raste u svijetu kao cjelini. Oba fenomena predstavljaju ozbiljne probleme 21. vijeka.
• Nacije imaju pravo na suverenost i samoodređenje. Ali, pojam nacije je i inkluzivan i ekskluzivan. Po završetku Hladnog rata bili ssmo svjedoci pojavljivanju novih oblika ranije potisnutih kolektivnih identiteta.
• Moderna društva tipično su sekularna, pluralistička društva. Migracije širom Evrope – posebno unutar Evropske unije – doprinijela su tom fenomenu. Pluralistička društva su dinamičnija i produktivnija, ali istovremeno i zahtjevnija u pogledu društvene kohezije radi integracije ljudi različitih uvjerenja, vrijednosti, interesa, te društvene i etničke pozadine.
• Demokratija nudi najbolje mogućnosti u suočavanju s tim izazovima, s obzirom na činjenicu da svaki pokušaj rješavanja tih, kao i ostalih, problema autoritarnom vladavinom ne bi uspio da obuhvati složenu stvarnost društva, ekonomije, životnog okruženja, rješavanja sukoba, itd. na nacionalnom, a još manje na nadnacionalnom nivou. S druge strane, demokratija opstaje i pada na garanciji jednake participacije. Što složeniji postaju naš svijet i izazovi koji određuju našu budućnost, to je teže „običnom građaninu” da razumje i učestvuje u odlučivanju. Nepovjerenje prema tradicionalnim političkim institucijama, oblicima vladanja i političkim vođama  ukorijenjeno je u osjećaju izostavljenosti i zanemarivanja mišljenja. Demokratija i ljudska prava su krhki projekti, i njihov opstanak zavisi o tome hoće li njihova baština biti prenešena na mlađe generacije.

Ti pravci razvoja ovdje se mogu tek ukratko skicirati. Oni su ljudske tvorevine, nijesu prirodni procesi, međusobno su povezani, jedni na druge utiču i uzajamno se podržavaju. Budući da su „stvoreni”, na njih možemo da utičemo, da im mijenjamo smjer i ishod, ali ne i njihovu kompleksnost.

S obzirom na takve izazove, postalo je jasno da je potrebna nova vrsta građana: građana koji nijesu samo informisani i razumiju svoje formalne građanske odgovornosti, već su i aktivni – sposobni da samostalno učestvuju u životu svojih zajednica, svoje zemlje i na globalnom nivou i aktivno participiraju na način koji odražava njihovu ličnost, kao i da pomažu u rješavanju problema. Sve brojniji izazovi zahtijevaju snažna društva, s kompetentnim – te stoga primjereno obrazovanim – vođama i građanima.

Prosvjetni poslenici su optimisti. Uvjereni su da primjerenim vaspitanjem i obrazovanjem, mladi ljudi, kao i pojedinci posvećeni cjeloživotnom učenju, mogu steći razumijevanje i mogućnosti da utiču na razvoj svojih zajednica i planete u cjelini. Najbolji način promovisanja aktivnog građanstva je svakako kroz nastavu usmjerenu na učenika, umjesto nastave koja podržava rutinsko i pasivno učenje.

14. Schumpeter J. (1942, 2008.),  Capitalism, Socialism, and Democracy. Harper & Brothers, New York.  Str. 83.