2. Rezultati projekta obrazovanje za demokratiju i ljudska prava

Prve godine projekta bile su posvećene definisanju koncepata. Izdano je nekoliko osnovnih publikacija o neophodnim strategijama i vještinama za praktikovanje demokratskog građanstva. Odbor ministara Savjeta Evrope usvojio je 2002. godine Preporuku o vaspitanju i obrazovanju za demokratsko građanstvo (Preporuka Rec(2002.)12). Bio je to prvi politički tekst izdat na ovu temu na evropskom nivou (drugi veliki tekst bio je Povelja Savjeta Evrope o vaspitanju i obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava³¹). U okviru te preporuke navodi se da vaspitanje i obrazovanje za demokratsko građanstvo treba da bude „u fokusu procesa donošenja politike i reformi vaspitanja i obrazovanja”.³²

Godine 2002. uspostavljena je mreža koordinatora obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, sastavljena od po jednog predstavnika kojeg imenuje svaka država članica, s namjerom olakšavanja razmjene i međusobne saradnje država članica u tom području. Ta je mreža uskoro postala od neprocjenjive važnosti za razvoj i promovisanje obrazovanja za demokratiju i ljudska prava. Određeni projekti implementirani su u regije poput jugoistočne Evrope. Vijeće Evrope proglasilo je 2005. godinu Evropskom godinom građanstva u vaspitanju i obrazovanju pod sloganom “Učimo i živimo demokratiju”. To je bio poseban trenutak podizanja svijesti o obrazovanju za demokratiju i ljudska prava, Gotovo sve zemlje članice učestvovale su u tom procesu na ovaj ili onaj način, a povratne informacije raznih partnera bile su izrazito pozitivne.

Međutim, od početka je bilo jasno da visoki prioritet obrazovanja za demokratiju i ljudska prava u vaspitno-obrazovnim politikama zemalja članica nije lagan zadatak, čak ni ako se situacija u pojedinim zemljama bitno razlikuje. Definisanje obrazovanja za demokratiju i ljudska prava kao ključnog cilja vaspitno-obrazovnih sistema podrazumijeva novu filozofiju u smislu metodologije i organizacije rada. Studije sprovedene u okviru projekta, uključujući i Sveevropsku studiju o politici vaspitanja i obrazovanja za demokratsko građanstvo³³, ukazivale su na jaku potrebu za praktičnim instrumentima koji bi pomogli prevazići politiku i praksu. Zato su prioriteti projekta od 2006. do 2009. bili pripreme instrumenata i nastavnih sredstava, razmjena dobre prakse i jačanje saradnje unutar država članica i među njima. Postojala su tri glavna područja rada: razvoj politike, obuka vaspitno-obrazovnih stručnjaka i demokratsko upravljanje vaspitno-obrazovnim ustanovama. Savjet Evrope je za sva područja razvio niz praktičnih instrumenata poput ove serije priručnika za nastavnike.­

U maju 2010., dugi niz godina u prethodnom tekstu rezimiranog rada kulminirao je usvajanjem Povelje Savjeta Evrope o Vaspitanju i obrazovanju za demokratsko građanstvo i vaspitanju i obrazovanju za ljudska prava usvojene u okviru Preporuke (CM/Rec (2010.) 7 Odbora ministara svih 47 država članica Savjeta Evrope). U godinama koje slijede, ovaj će dokument predstavljati važnu referentnu tačku za cijelu Evropu, kao i temelj daljeg rada Savjeta Evrope na tom području.

31. Povelja Vijeća Evrope o Vaspitanju i obrazovanju za demokratsko građanstvo i vaspitanju i obrazovanju za ljudska prava usvojena u okviru Preporuke CM/Rec (2010.) 7 Odbora ministara.
32. Preporuka Rec(2002.)12, Odbora ministara Savjeta Evrope zemljama članicama o vaspitanju i obrazovanju za demokratsko građanstvo.
33. Bîrzea et al. (2004.), All-European Study on EDC Policies (Sveevropska studija o politici vaspitanja i obrazovanja za demokratsko građanstvo), Council of Europe Publishing, Strasbourg