Uvod

Škola je mjesto podučavanja i učenja. Tako je uvijek bilo i nadajmo se da će tako i ubuduće biti. Doduše, ono što se promijenilo jeste gradivo koje se uči u školi i način na koji se ono predaje. Društvo se brzo mijenja u smislu ekonomskog i društvenog života i škole su pod pritiskom da se na najbolji mogući način prilagode novim uslovima.

Ono što se promijenilo u stavovima velikog broja ljudi jeste da škola više nije samo mjesto gdje se učenici pripremaju za odrasli život, već je i mjesto gdje učenici mnogo vremena provode zajedno. To samo po sebi pruža mogućnost za učenje iz druženja s drugima, ali istovremeno obavezuje učenike da razviju socijalne vještine.

Ukoliko škola odluči da integriše obrazovanje za demokratiju i ljudska prava u svoj sistem (mnoge škole imaju veliki stepen autonomije), onda je donijela odluku da aktivno osmisli školski život i kreira model učenja iz prakse za obrazovanje za demokratiju i ljudska prava. Cijela škola – ne samo jedan razred – postaje mikrozajednica. To nije idealizovana slika već stvarnost. Niko ne tvrdi da je zajednički život lagan i bez konflikta, te u tom pogledu škola nije izuzetak. To ne mora predstavljati cilj. Međutim, mora biti moguće da se različiti interesi prepoznaju, da se ti interesi razjasne i da se iz njih nešto može naučiti, s obzirom da su takve vještine ključne za život građanina.

Ovaj priručnik prvenstveno je namijenjen nastavnicima. Iskustvo je pokazalo da isto pomaže edukatorima nastavnika, autorima nastavnih planova i programa, urednicima i prevodiocima udžbenika u zemljama članicama Savjeta Evrope, a možda i šire.

Ovaj priručnik sadrži devet nastavnih jedinica o obrazovanju za demokratiju i ljudska prava. Nastavne jedinice sadrže svaka po četiri lekcije i namijenjene su učenicima u osnovnoj školi – uglavnom za učenike starosti 10 i 11 godina. Svaka nastavna jedinica fokusira se na ključni koncept povezan s obrazovanjem za demokratiju i ljudska prava: identitet – pluralizam – ravnopravnost – konflikt – pravila i propisi – vlast – odgovornost – sloboda – komunikacija. Redoslijed predloženih koraka u podučavanju detaljno je opisan za svaku lekciju, naravno koliko je razumno moguće.

Devet nastavnih jedinica u ovom priručniku ne mogu se grupisati da bi se formirao predmet pod nazivom „demokratsko vaspitanje“, „obrazovanje za demokratiju i ljudska prava“ ili na koji god način da se taj predmet zove. Nastavna jedinica, međutim, može da se koristi za časove iz geografije, historije, društvenih predmeta, etike, likovnog i tako dalje. U dogovoru s različitim stručnjacima iz zemalja članica Savjeta Evrope, autori su razvili nastavne jedinice koje se fokusiraju na dodatne elemente obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, koje se vrlo lako mogu integrisati u već postojeći primarni nastavni program. Posebno u osnovnim školama, gdje nastavnici pokrivaju veliki dio različitih predmeta, iskustvo je pokazalo da je uvođenje dodatnog predmeta samo kontraproduktivno i da će stvoriti dodatni pritisak na nastavnike. Teme obrazovanja za demokratiju i ljudska prava nijesu teme koje se moraju zasebno proučavati, već fokus treba da bude na različitim perspektivama poznatih tema koje se uobičajeno predaju u osnovnoj školi. Autori su to integrisali u postavku ovog priručnika i osmislili nastavne jedinice tako da se one zasnivaju na postojećim kompetencijama nastavnika u osnovnoj školi i na kompleksnosti podučavanja različitih predmeta. Da sumiramo, s gledišta korisnika ovog priručnika, važno je odgovoriti na pitanje da li je obrazovanje za demokratiju i ljudska prava novi predmet ili ne.

Odgovor mora biti da za većinu škola u većini zemalja obrazovanje za demokratiju i ljudska prava nije novi predmet u osnovnim školama, već on dodaje novu perspektivu učenju i podučavanju unutar postojećeg nastavnog plana. To znači da se nastavnici i učenici podstiču da rade na drugačiji i oplemenjujući način.

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava fokusira se na osnaživanje učenika da postanu aktivni građani koji su voljni i sposobni da učestvuju u oblikovanju budućnosti svojih zajednica. U isto vrijeme, obrazovanje za demokratiju i ljudska prava slijedi osnovne principe dobrog podučavanja. Učestvovanje u demokratiji može i mora da se podučava u školama, i može se integrisati u svaki predmet i to u svakom uzrastu.

Razvoju kompetencije se, stoga, daje prioritet u odnosu na tradicionalni pristup podučavanju usmjerenom na sadržaj.

Da budemo sigurni, obrazovanje za demokratiju i ljudska prava ima i dimenziju podučavanja usmjerenog na sadržaj – podučavanje o demokratiji i ljudskim pravima. Takvi elementi mogu se integrisati u predmet poput obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, ili se mogu uključiti u predmet istorije i društvenih predmeta.

Ključni element podučavanja obrazovanja za demokratiju i ljudska prava jeste podučavanje u duhu demokratije, ili kroz demokratiju i ljudska prava, tako da se ta nova perspektiva odražava na cijeloj školi. Ovaj priručnik prikazuje da perspektiva obrazovanja za demokratiju i ljudska prava pruža nove metode podučavanja i učenja u razredu i na taj način obogaćuje uloge nastavnika i učenika. Učenici dobijaju veći udio u vremenu kao pravom vremenu učenja, dok nastavnik djeluje kao posmatrač i moderator, uz svoju tradicionalnu ulogu instruktora. Modeli podučavanja podstiču nastavnika da se fokusira na odabrane teme i da omogućava učenicima dovoljno vremena da te teme podrobno prouče – drugim riječima „uraditi manje, ali to dobro uraditi“.

Nastavna sredstva i radni listovi – priručnik za učenike

Ključni princip svih nastavnih jedinica jeste aktivnost učenika. Ta ideja počiva na činjenici da je podučavanje aktivan proces sticanja znanja i da nije samo proces pasivnog slušanja. Nastavne jedinice stoga postaju trenuci komunikacije, potrage za informacijama, razmatranja i objašnjavanja. Nastavnici podržavaju te procese sa spoznajom da je učenje o demokratiji kontinuirani proces i da je prirodno griješiti. Samostalno učenje od strane studenata potpomognuto je putem takozvanog „kompleta instrumenata“. Dvanaest izabranih metoda potpomažu samostalno učenje usmjereno na vlastiti razvoj (istraživanje u bibliotekama, istraživanje putem interneta, sprovođenje intervjua i anketa, interpretacija slika, mentalne mape, izrada postera, organizovanje izložbi, planiranje i održavanje prezentacija, pripremanje providnih folija ili PowerPoint prezentacija, pisanje novinskih članaka, postavljanje predstava ili održavanje debata).

Radni listovi za učenike pružaju dodatnu podršku. To su pojedinačni radni listovi koji su dio nastavne jedinice i dijele se učenicima. Svi radni listovi za učenike nalaze se na kraju ovog priručnika. Komplet radnog materijala može se jednostavno izvaditi i kopirati za svakog učenika. Svaki radni list je numerisan prema nastavnoj jedinici i lekciji u kojoj se koristi (npr. nastavna jedinica 3, druga lekcija). Nastavnici odlučuju kako i gdje će se materijali dijeliti učenicima i kako će se sakupljati nakon korišćenja. U nekim slučajevima praktično bi bilo da se listovi stave u jednu fasciklu, dok u nekom drugom slučaju nastavnici mogu odlučiti da sve stave u odvojenu knjigu ili da komplet koriste kao što se pojavljuje u ovom priručniku – kao integrisani dodatak.

Iskustvo u korišćenju materijala podobnih za kopiranje pokazuje da je glavni uslov za nastavnike da materijali budu praktični i sami po sebi jasni. Radni listovi moraju biti komplementarni i praktični, ne teški za razumijevanje i da ne zahtijevaju mnogo vremena za objašnjavanje. Radni listovi dati u ovom priručniku stoga su jednostavni za upotrebu, jednostavni za modifikovanje i prilagođavanje specifičnim potrebama razreda ili za varijacije u nastavnim metodima. Osim uobičajenog formativnog vrednovanja učeničkog učešća u razrednim aktivnostima, bilježenja njihovog učešća i motivacije, radni listovi takođe predstavljaju sredstava pomoću kojih se doći do pisane procjene.