NASTAVNA JEDINICA 2: Ravnopravnost – Jesi li ti ravnopravniji od mene?

NASTAVNA JEDINICA 2: Ravnopravnost

Jesi li ti ravnopravniji od mene?

Ravnopravnost kao pojam definiše da svako, bez obzira na godine, pol, rod, vjeru, etničku pripadnost itd., ima jednaka prava.

Predgovor Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima počinje riječima „priznavanje urođenog dostojanstva, ravnopravnosti i neotuđivih prava svih članova ljudske zajednice temelj je slobode, pravednosti i mira u svijetu“. Pojam građanstva ne može se odvojiti od pitanja ravnopravnosti. Postojanje neravnopravnosti unutar ili između društava ometa uspješno građanstvo. Ideja ravnopravnosti je, stoga, u središtu obrazovanja za demokratsko građanstvo. Kao takvo mora sagledati pitanje ravnopravnosti i trebalo bi da osposobi pojedince da djeluju protiv svih oblika diskriminacije.⁶

Raznovrsnost (diverzitet) podrazumijeva izdizanje iznad ideje tolerancije do istinskog poštovanja i uvažavanja različitosti. Ona je središte ideje pluralizma i multikulturalnosti, i kao takva kamen je temeljac za obrazovanje za demokratiju i ljudska prava. Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava stoga mora uključivati i mogućnost da se ispitaju percepcije i dovedu u pitanje predrasude i stereotipi. Njegov cilj takođe mora da bude njegovanje i prihvatanje razlika unutar lokalnih, nacionalnih, regionalnih i međunarodnih zajednica.⁷

Na solidarnost se može, na mnoge načine, gledati kao na sposobnost pojedinaca da se izdignu iznad vlastitog prostora i prepoznaju i budu spremni da brane i promovišu prava drugih. Ključni cilj obrazovanja za demokratiju i ljudska prava takođe jeste da pojedincima pruži znanje, vještine i vrijednosti koje su im potrebne kako bi u potpunosti učestvovali u životu svoje zajednice. Kako je ranije istaknuto, djela solidarnosti usko su vezana uz ideju djelovanja. Međutim, solidarnost je više stvar uma nego stvar ponašanja.⁸

Predrasuda je sud koji donesemo o drugoj osobi ili ljudima, a da ih u stvari i ne pozajemo. Predrasude mogu biti negativnog ili pozitivnog karaktera. One se uče kao dio naših procesa socijalizacije i vrlo ih je teško mijenjati ili iskorijeniti. Stoga je važno da budemo svjesni njihovog postojanja.

Diskriminacija se može provoditi direktno ili indirektno. Direktnu diskriminaciju karakteriše namjera da se osoba ili grupa diskriminiše, kao kada zavod za zapošljavanje odbije romskog kandidata ili kada agencija za iznajmljivanje ne želi da iznajmljuje stanove emigrantima. Indirektna diskiriminacija usmjerena je ka određenoj politici ili mjeri. Događa se kada naoko neutralna zakonska odredba, kriterijum ili ponašanje stavlja osobu ili određenu manjinu u de fakto neravnopravan položaj u poređenju s drugima. Primjeri mogu ići od minimalnih uslova o visini vatrogasaca (što bi moglo isključiti mnogo više ženskih nego muških kandidata), do trgovačkog centra koji ne zapošljava osobe u dugim suknjama, ili vladinog zavoda odnosno školskih propisa koji zabranjuju ulaz ili prisutnost ljudi koji nose marame. Ova naoko neutralna pravila koja se odnose na etničku ili vjersku pripadnost mogu značiti pretjerano nepovoljan položaj pripadnika određenih manjina ili vjerskih grupa koji nose duge suknje ili marame.⁹

Pojam „rod“ odnosi se na društveno stvorene uloge muškaraca i žena koje im se pridodaju na osnovu njihovog pola. Rodne uloge, stoga, zavise od određenog društveno-ekonomskog, političkog i kulturološkog konteksta i na njih utiču i drugi faktori uključujući rasu, etničku pripadnost, društveni položaj, seksualnu orjentaciju i starosno doba. Rodne uloge se uče i poprilično se razlikuju unutar ili između kultura. Za razliku od biološkog pola, rodne uloge mogu se promijeniti.¹⁰

Ekonomska i socijalna prava uglavnom se tiču uslova koji su potrebni za puni razvoj pojedinca i obezbjeđivanje odgovarajućeg standarda života. Često se nazivaju „drugom generacijom“ ljudskih prava i puno ih je teže nametnuti, jer se smatra da su zavisna od dostupnih sredstava. Ona uključuju prava kao što su pravo na posao, pravo na školovanje, pravo na odmor i pravo na odgovarajući standard života. Ova prava su međunarodno istaknuta u Konvenciji o ekonomskim i socijalnim pravima, koju je 1966. Godine usvojila Skupština Ujedinjenih nacija.¹¹

Različiti ljudi imaju različita mišljenja i stavove kad se radi o tome kako bi naše društvo trebalo da se nosi s pitanjima socijalne pravde. Ova mišljenja i stavovi uopšteno se mogu podijeliti u tri kategorije:

• Darvinisti, koji misle da su pojedinci u potpunosti odgovorni za svoje probleme i da ih treba pustiti da se sami nose s njima. Oni vjeruju da su ljudima potrebni podsticaji kako bi se više trudili. Darvinisti imaju tendenciju da ostanu izvan arene socijalnih prava.
• Simpatizeri, koji suosjećaju s onima koji pate i žele da nešto učine kako bi olakšali njihovu patnju. Oni na socijalna i ekonomska prava gledaju kao na poželjne političke ciljeve mnogo više nego kao ljudska prava. To često rezultira u pokroviteljskom pristupu ljudima koji su u teškim socijalnim uslovima.
• Tražitelji pravde, koji smatraju da se prema ljudima ponašamo nepravedno, najviše kao rezultat vladinih odluka. Oni vjeruju da oni moraju da promijene političke i ekonomske sisteme kako ljudi ne bi bili prisiljeni da žive u siromaštvu.¹²

NASTAVNA JEDINICA 2: Ravnopravnost

Jesi li ti ravnopravniji od mene?

6. Preuzeto iz „Rječnika pojmova za obrazovanje za demokratsko građanstvo”, Karen O’Shea, Savjet Evrope, DGIV/EDU/CIT (2003) 29.
7. Ibid.
8. Ibid.
9. Ibid.
10. Ibid
11. Preuzeto iz „Rječnika pojmova za obrazovanje za demokratsko građanstvo”, Karen O’Shea, Savjet Evrope, DGIV/EDU/CIT (2003) 29.
12. Preuzeto iz “Dužnosti bez granica. Ljudska prava i globalna socijalna pravda”, Međunarodno vijeće za politiku ljudskih prava.